(Objavljen u "Sl. glasniku RS", br. 17/92, 26/92, 50/92, 52/93, 53/93, 67/93, 48/94, 25/96, 18/02, 101/2005 i 107/2005)
I. OSNOVNE ODREDBE
Član 1.
Ovim zakonom uređuje se zdravstvena zaštita i sistem zdravstva.
Član 2.
Zdravstvena zaštita u smislu ovog zakona je organizovana i sveukupna delatnost društva na očuvanju i unapređenju zdravlja građana, sprečavanju, suzbijanju i ranom otkrivanju bolesti, povreda i drugih poremećaja zdravlja i blagovremenom i efikasnom lečenju i rehabilitaciji.
U obezbeđivanju i sprovođenju zdravstvene zaštite učestvuju, samostalno i programski: građanin kao pojedinac i porodica; preduzeće, obrazovna i druga ustanova, humanitarna, verska, sportska i druga organizacija, zajednica i udruženje; organizacija zdravstvenog osiguranja i zdravstvena služba i lokalna zajednica, opština, grad, autonomna pokrajina i Republika.
Član 3.
Sveukupna delatnost društva u oblasti zdravstvene zaštite zasniva se na primarnoj zdravstvenoj zaštiti u okviru koje se prioritetno obezbeđuje: zdravstvena zaštita grupacija stanovništva izloženih povećanom riziku obolevanja, zdravstvena zaštita stanovništva u vezi sa sprečavanjem, suzbijanjem, ranim otkrivanjem i lečenjem najčešćih bolesti od većeg socijalno-medicinskog značaja i sprovođenje obaveznih mera kolektivne zdravstvene zaštite i stručno-metodološkog usmeravanja i kontrole zdravstvene službe.
Sredstva za sprovođenje zdravstvene zaštite utvrđene ovim zakonom obezbeđuju se u skladu sa zakonom.
Član 4.
Svi građani treba da čuvaju i unapređuju svoje zdravlje i zdravlje drugih lica i uslove životne sredine.
Građanin je dužan da u granicama svojih znanja i mogućnosti pruži drugome prvu pomoć i da po potrebi obavesti zdravstvenu ustanovu radi ukazivanja medicinske pomoći.
Član 5.
Radi obezbeđivanja prava građana na zdravstvenu zaštitu utvrđenih zakonom i zdravstvene zaštite utvrđene ovim zakonom, osnivaju se zdravstvene ustanove u skladu sa ovim zakonom.
Poslove iz zdravstvene delatnosti mogu obavljati i druge ustanove, preduzeća i fizička lica, u skladu sa ovim zakonom.
Stručno-medicinske mere, aktivnosti i postupke u obavljanju zdravstvene delatnosti i pojedinih poslova zdravstvene delatnosti mogu preduzimati odnosno vršiti samo zdravstveni radnici i zdravstveni saradnici koji ispunjavaju uslove utvrđene ovim zakonom.
Član 6.
Nad stručnim radom u obavljanju zdravstvene delatnosti vrši se stručni nadzor.
Nad zakonitošću rada zdravstvenih ustanova i drugih pravnih i fizičkih lica koja obavljaju zdravstvenu delatnost vrši se nadzor.
II. PRAVA GRAĐANA I KOLEKTIVNA ZDRAVSTVENA ZAŠTITA
Član 7.
Zdravstvenom zaštitom grupacija stanovništva izloženih povećanom riziku obolevanja i zdravstvenom zaštitom u vezi sa sprečavanjem, suzbijanjem ranim otkrivanjem i lečenjem najčešćih bolesti od većeg socijalno-medicinskog značaja obuhvataju se:
1) deca do navršenih 5 godina života; školska deca i studenti do kraja propisanog redovnog školovanja, a najkasnije do 26. godine života;
2) žene u vezi sa planiranjem porodice, trudnoćom, porođajem i materinstvom;
3) lica starija od 65 godina života;
4) hendikepirana i invalidna lica, nezaposlena lica prijavljena organizaciji za zapošljavanje, koja ne ostvaruju novčanu naknadu po propisima o pravima nezaposlenih lica, materijalno neobezbeđena lica koja primaju materijalno obezbeđenje po propisima o socijalnoj zaštiti i zaštiti boraca, vojnih i civilnih invalida rata kao i članovi njihovih porodica, a koja nisu zdravstveno osigurana, korisnici ostalih novčanih pomoći i pomoći za smeštaj u ustanove socijalne zaštite ili druge porodice i korisnici pomoći članovima porodice čiji je hranilac na odsluženju vojnog roka;
5) druga lica od zaraznih bolesti, malignih oboljenja, šećerne bolesti, hemofilije, duševnih bolesti i poremećaja, progresivnih nervno-mišićnih oboljenja, cerebralne paralize, multiple skleroze, reumatske groznice, hipertenzije, koronarne i cerebro-vaskularne bolesti, sistemske autoimune bolesti, hronične bubrežne insuficijencije i cistične fibroze i od drugih bolesti odnosno povreda u vezi sa pružanjem hitne odnosno urgentne zdravstvene zaštite.
Lica iz stava 1. ovog člana imaju pravo na zdravstvenu zaštitu koja obuhvata: preventivne, dijagnostike, terapijske i rehabilitacione zdravstvene usluge u zdravstvenoj ustanovi, uključujući i prevoz u hitnim slučajevima, lekove, pomoćni materijal koji služi za primenu lekova i sanitetski materijal potreban za lečenje i ortopedska pomagala prema medicinskim indikacijama.
Obim, sadržaj i način sprovođenja zdravstvene zaštite iz stava 2. ovog člana utvrđuje Vlada Republike Srbije.
Za sprovođenje zdravstvene zaštite iz stava 1. ovog člana Vlada Republike Srbije donosi posebne programe (za zdravstvenu zaštitu dece, školske dece i studenata i za smanjivanje smrtnosti odojčadi i male dece; za planiranje porodice i zdravstvenu zaštitu žena; za zdravstvenu zaštitu od zaraznih bolesti; za zdravstvenu zaštitu od malignih bolesti; za zdravstvenu zaštitu od duševnih poremećaja i bolesti; za zdravstvenu zaštitu od kardiovaskularnih bolesti; kao i za sprovođenje programa Svetske zdravstvene organizacije i za zdravstvenu zaštitu u drugim prioritetnim oblastima zdravstvene zaštite).
Sredstva za obezbeđenje zdravstvene zaštite iz st. 1-4 ovog člana, za lica koja nisu obuhvaćena obaveznim zdravstvenim osiguranjem, obezbeđuju se iz budžeta Republike.
Član 8.
Zdravstvena zaštita, kao opšti interes u oblasti zdravstvene zaštite, obuhvata:
1. praćenje uslova života i rada stanovništva i predlaganje mera za njihovo unapređivanje;
2. sprečavanje, suzbijanje i gašenje epidemija zaraznih bolesti, kao i sprečavanje, odnosno otklanjanje zdravstvenih posledica prouzrokovanih elementarnim i drugim pojavama i nesrećama;
3. razvoj informacionog sistema i prikupljanje, obrada i analiza zdravstveno-statističkih i drugih podataka o: zdravstvenom stanju stanovništva, higijenskim prilikama, organizaciji, radu, kadrovima i poslovanju zdravstvenih ustanova i dr;
4. stručno metodološki i doktrinarni poslovi u vezi sa: praćenjem i proučavanjem zdravstvenog stanja i zdravstvene kulture stanovništva, pojedinih grupacija stanovništva i bolesti od većeg socijalno-medicinskog značaja; radom i razvojem zdravstvene službe; izradom, predlaganjem i sprovođenjem programa za prioritetne zdravstvene probleme; uvođenjem i primenom novih doktrina i metoda u skladu sa savremenim dostignućima medicinske i drugih nauka; radom referentnih laboratorija; obezbeđivanjem uslova za rad republičkih stručnih komisija;
4a organizaciju, postupak i način obavljanja poslova zajedničkog medicinskog snabdevanja lekovima, medicinskim sredstvima i medicinskom opremom zdravstvenih ustanova koje posluju sredstvima u državnoj svojini;
5. organizovanje i sprovođenje nadzora nad stručnim radom;
6. aktivnosti na omasovljenju dobrovoljnog davalaštva krvi i sprovođenju programa prikupljanja rezervi krvi;
7. zdravstveni i drugi pregledi i merenja u vezi sa primenom jonizujućih i nejonizujućih zračenja u zdravstvenoj zaštiti;
8. zdravstveni pregledi i ocena sposobnosti regruta za vojnu službu;
9. zdravstvena zaštita lica sa nepoznatim prebivalištem;
10. podsticanje aktivnosti humanitarnih organizacija i stručnih i drugih saveza i udruženja na poslovima od opšteg interesa u oblasti zdravstvene zaštite;
11. izgradnja i opremanje zdravstvenih ustanova koje je osnovala Republika;
12. druge mere koje naredi Vlada Republike Srbije u elemenentarnim i drugim većim nepogodama i vanrednim prilikama.
Organizaciju, postupak i način obavljanja poslova iz stava 1. tačka 4a) ovog člana bliže uređuje ministar za zdravlje.
Sredstva za ostvarivanje opšteg interesa iz stava 1. ovog člana obezbeđuju se u budžetu Republike.
III. NAČELA, USLOVI I POSTUPAK ZA OSTVARIVANjE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE
Član 9.
Zdravstvena zaštita se ostvaruje u zdravstvenoj ustanovi, na radnom mestu, u stanu građana i na drugom mestu kad za to postoji potreba.
Zdravstvena zaštita u zdravstvenim ustanovama ostvaruje se pod uslovima i po postupku utvrđenim ovim zakonom i opštim aktom zdravstvene ustanove.
Zdravstvena zaštita se ostvaruje u drugim oblicima obavljanja zdravstvene delatnosti pod uslovima i po postupku utvrđenim ovim zakonom za zdravstvenu ustanovu.
Zdravstvena ustanova dužna je da pruži zdravstvenu zaštitu u okviru svoje delatnosti svim građanima u toku dnevnog rada, a za hitne slučajeve i noću.
Zdravstveni radnik u okviru svojih mogućnosti i znanja dužan je ukazati hitnu medicinsku pomoć uvek i na svakom mestu.
Ukoliko zdravstvena ustanova nije u mogućnosti da pruži zdravstvenu zaštitu u okviru svoje delatnosti dužna je da građanina uputi u drugu odgovarajuću zdravstvenu ustanovu sa najvažnijim medicinskim nalazima i razlozima za upućivanje.
Za vreme štrajka zdravstvena ustanova je dužna da u zavisnosti od delatnosti obezbedi kontinuirano i nesmetano: obavljanje redovnih vakcinacija prema utvrđenim rokovima; sprovođenje higijensko epidemioloških mera za slučaj opasnosti izbijanja odnosno za vreme trajanja epidemije zarazne bolesti; dijagnostiku i terapiju (i prevoz) hitnih, akutnih i urgentnih oboljenja; stanja i povreda; snabdevanje najvažnijim lekovima; ishranu hospitalizovanih bolesnika, i druge vidove neophodne medicinske i druge pomoći.
Član 9a
Zdravstvena ustanova može da uvede dežurstvo (prekovremeni rad), ako uvođenjem rada u smenama, preraspodelom radnog vremena, ili novim zapošljavanjem nije u mogućnosti da obezbedi neprekidnu vanbolničku i bolničku zdravstvenu zaštitu.
Dežurstvo iz stava 1. ovog člana može da se uvede noću, u dane državnog praznika i nedeljom.
Potrebu uvođenja i obim dežurstva utvrđuje direktor zdravstvene ustanove.
Prekovremeni rad u smislu st. 1. i 2. ovog člana ne može da traje duže od deset časova nedeljno po zaposlenom.
Zdravstveni i drugi radnici imaju pravo na uvećanu zaradu, za prekovremeni rad, u skladu sa zakonom i opštim aktom.
Član 10.
Hirurške ili druge medicinske intervencije, ako zakonom nije drugačije određeno, mogu se preduzeti samo po prethodnom pristanku obolelog ili povređenog lica odnosno njegovog roditelja, usvojioca ili staraoca ako je to lice maloletno ili lišeno poslovne sposobnosti.
Kada je u opasnosti život lica, hirurške i druge medicinske intervencije kao neophodne mogu se preduzeti po pravilu na osnovu konzilijarnog pregleda i bez prethodnog pristanka lica iz stava 1. ovog člana, ako je obolelo ili povređeno lice u takvom stanju da ne može samo doneti odluku ili usled hitnosti nije moguće pribaviti pristanak roditelja, usvojioca, odnosno staraoca.
Kada specijalista psihijatar, odnosno specijalista neuropsihijatar proceni da je priroda duševne bolesti kod bolesnika takva da može da ugrozi život bolesnika ili život drugih lica ili imovinu, može uputiti bolesnika na bolničko lečenje a nadležni doktor medicine odgovarajuće stacionarne zdravstvene ustanove primiti na bolničko lečenje bez prethodnog pristanka samog bolesnika u skladu sa zakonom, s tim da narednog dana po prijemu, konzilijum stacionarne zdravstvene ustanove odluči da li će se bolesnik zadržati na bolničkom lečenju.
Ukoliko obolelo ili povređeno lice, njegov roditelj, usvojilac ili staralac ne pristanu na predloženu medicinsku intervenciju, nadležni doktor medicine je dužan da im ukaže na posledice koje mogu da nastanu zbog odbijanja medicinske intervencije.
Ako lica iz stava 4. ovog člana ne pristanu na predloženu medicinsku intervenciju, dužna su da o tome daju pismenu izjavu koja se čuva u dokumentaciji o lečenju, a ako odbiju davanje takve pismene izjave sačiniće se o tome službena beleška.
Član 11.
Građanin ima pravo da se na svoj zahtev upozna sa dokumentacijom o svom zdravstvenom stanju.
Građanin ima pravo da bude obavešten i o zaštiti svog zdravlja za slučaj izbijanja epidemija i drugih vanrednih stanja (opasnosti od jonizujućeg zračenja, trovanja i dr.).
Zdravstvena ustanova je dužna da građanina na njegov zahtev upozna sa dokumentacijom o njegovom zdravstvenom stanju izuzev u slučajevima nepovoljne prognoze ishoda bolesti, o čemu odluku donosi nadležni doktor medicine i obavesti o zaštiti zdravlja za slučaj izbijanja epidemija ili drugih vanrednih stanja.
Ministarstvo nadležno za poslove zdravlja je dužno da o zaštiti zdravlja u slučajevima iz stava 2. ovog člana blagovremeno i istinito obaveštava javnost.
Član 12.
Zdravstveni i drugi radnici dužni su da čuvaju profesionalnu tajnu.
Pod profesionalnom tajnom, u smislu ovog zakona podrazumevaju se podaci o zdravstvenom stanju bolesnika i uzrocima, okolnostima i posledicama tog s