Na osnovu člana IV.4. a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine na sjednici Doma naroda, održanoj 23. novembra 2004. godine, i na sjednici Predstavničkog doma održanoj 2. decembra 2004. godine, usvojila je

ZAKON

O CARINSKOJ POLITICI BOSNE I HERCEGOVINE

(Objavljeno u "Sl. glasnik BiH", br. 57 od 16 decembra 2004, 93/08, 54/10, 76/11)

DIO PRVI

OPĆE ODREDBE

POGLAVLjEI- DJELOKRUG I OSNOVNE DEFINICIJE

Član 1.

1. Carinski propisi sastoje se od ovog zakona o carinskoj politici BiH (u daljem tekstu: Zakon) i propisa usvojenih od strane Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine i/ili Upravnog odbora za njihovo provođenje u skladu s propisima Evropske unije.
2. Zakon regulira osnovne elemente sistema za carinsku zaštitu privrede Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: BiH), prava i obaveze svih subjekata u carinskim postupcima, regulira carinsko područje, carinsku liniju, carinski granični pojas, carinski nadzor, postupak carinjenja robe i drugih instituta koji reguliraju sistem carinske zaštite.

Član 2.

1. Carinski propisi primjenjuju se jedinstveno na carinskom području BiH.
2. Ovaj zakon provodi Uprava za indirektno oporezivanje (u daljnjem tekstu: Uprava).
3. Određene odredbe carinskih propisa mogu da se primjenjuju i van carinskog područja BiH na osnovu propisa kojima se reguliraju te oblasti ili na osnovu međunarodnih konvencija.

Član 3.

1. Carinsko područje BiH je jedinstveno.
2. Carinsko područje BiH obuhvata teritoriju BiH uključujući teritorijalne vode, unutrašnje vode i zračni prostor BiH.
3. Carinsko područje BiH ograničeno je carinskom linijom koja je identična s granicom BiH.
4. Carinski granični pojas na kopnu obuhvata onaj dio carinskog područja BiH čija se širina proteže pet kilometara od carinske linije u dubinu područja BiH.
5. Odredba stava 4. primjenjuje se i kada se carinska linija proteže duž graničnih rijeka.
6. Carinski granični pojas na moru obuhvata onaj dio carinskog područja BiH čija se širina proteže tri kilometra u dubinu kopna od obale i područje od obale do vanjskih granica teritorijalnih voda.

Član 4.

U primjeni ovog zakona, pojmovi imaju sljedeće značenje:
(1) "Lice" znači:
(a) fizičko lice;
(b) pravno lice;
(c) kada je takva mogućnost predviđena važećim propisima, to je udruženje lica kojem je priznata sposobnost da vrši pravne radnje, ali koje nema status pravnog lica (u daljnjem tekstu: udruženje).
(2) "Lice registrirano u BiH" znači:
(a) u slučaju fizičkog lica, svako lice koje ima prebivalište u BiH;
(b) u slučaju pravnog lica ili udruženja, to je svako lice koje u BiH ima registrirano sjedište, ured ili stalnu poslovnu firmu.
(3) "Carinski organi" znači organe koji su između ostalog nadležni za primjenu carinskih propisa.
(4) "Carinski ured" znači svaki službeni ured u kojem se mogu obavljati sve ili neke od radnji i postupaka predviđenih carinskim propisima.
(5) "Odluka" znači svaki zvanični akt carinskih organa koji se odnosi na carinske propise, a kojim se donosi odluka u vezi s konkretnim predmetom, s tim da takav akt ima zakonski učinak na jedno ili više određenih lica ili na one čiji identitet može da se utvrdi; ovaj pojam, između ostalog, obuhvata obaveznu informaciju u smislu člana 11. ovog zakona.
(6) "Carinski dug" znači obavezu lica da plati određeni iznos uvoznih/izvoznih dažbina koje se primjenjuju na određenu robu prema propisima BiH.
(7) "Uvozne dažbine" znače carine i druge dažbine s podjednakim efektom kao carinske dažbine naplative pri uvozu robe, ali ne uključujući naknade i troškove za izvršene usluge.
(8) "Izvozne dažbine" znače carinske i druge dažbine s podjednakim efektom kao carinske dažbine naplative pri izvozu robe, ali ne uključujući naknade i troškove za izvršene usluge.
(9) "Dužnik" znači svako lice koje je odgovorno za plaćanje carinskog duga.
(10) "Nadzor od strane carinskih organa" znači radnja koju ti organi preduzimaju u općem smislu s ciljem obezbjeđivanja primjene carinskih propisa, i kada je to potrebno, drugih propisa koji se primjenjuju na robu koja podliježe carinskom nadzoru.
(11) "Carinski status" znači status bh. robe ili robe koja nije bh. roba.
(12) "Bh. roba" (bosanskohercegovačka roba) znači:
(a) roba koja je u potpunosti dobivena u carinskom području BiH pod uslovima iz člana 20. ovog zakona, a koja ne sadrži robu uvezenu iz drugih zemalja. Za robu dobivenu iz robe koja je stavljena pod aranžman obustave plaćanja ne smatra se da ima status robe iz BiH;
(b) roba uvezena iz drugih zemalja koja je stavljena u slobodan promet;
(c) roba dobijena ili proizvedena u carinskom području BiH, bilo isključivo iz robe navedene u alineji (b) ili robe navedene u alineji (a) i (b) ove tačke.
(13) "Roba koja nije bh. roba" znači drugu robu od one iz tačke (12) ovog člana. Bh. roba gubi taj svoj status kada stvarno napusti carinsko područje BiH.
(14) "Kontrola od strane carinskih organa" znači obavljanje specifičnih radnji kao što je pregled robe, provjera postojanja i vjerodostojnosti dokumenata, pregled poslovnih knjiga i druge evidencije, pregled prijevoznih sredstava, pregled prtljaga i druge robe koju lice nosi sa sobom ili na sebi i provođenje bilo kojih službenih istraga i sličnih postupaka s ciljem obezbjeđivanja primjene carinskih propisa i, kada je to potrebno, drugih propisa koji se primjenjuju na robu koja podliježe carinskom nadzoru.
(15) "Carinski odobreno postupanje ili upotreba" znači:
(a) stavljanje robe u carinski postupak;
(b) ulazak robe u slobodnu zonu ili slobodno skladište;
(c) ponovni izvoz robe iz carinskog područja BiH;
(d) uništenje robe;
(e) ustupanje robe nadležnom organu.
(16) "Carinski postupak" znači:
(a) stavljanje u slobodan promet;
(b) provoz;
(c) carinsko skladištenje;
(d) unutrašnja obrada;
(e) obrada pod carinskom kontrolom;
(f) privremeni uvoz;
(g) vanjska obrada;
(h) izvoz.
(17) "Carinska prijava" znači radnju kojom lice u propisanom obliku i na propisani način izražava želju da robu stavi u određeni carinski postupak.
(18) "Deklarant" znači lice koje podnosi carinsku prijavu u svoje ime ili lice u čije se ime ona podnosi.
(19) "Prijavljivanje robe carini" znači obavještavanje carinskih organa, na propisani način, o prispijeću robe u carinski ured ili na bilo koje drugo mjesto koje je određeno ili odobreno od strane carinskih organa.
(20) "Puštanje robe" znači radnju kojom carinski organi stavljaju robu na raspolaganje za one svrhe koje su predviđene carinskim postupkom u koji je roba stavljena.
(21) "Nosilac postupka" znači lice u čije ime je podnesena carinska prijava ili lice na koje su, u pogledu carinskog postupka, prenesena prava i obaveze gore navedenog lica.
(22) "Imalac odobrenja" znači lice kojem je dato odobrenje.
(23) "BiH" znači Bosna i Hercegovina.
(24) "Upravni odbor" znači Odbor formiran Zakonom o sistemu indirektnog oporezivanja u Bosni i Hercegovini.

POGLAVLjEII- OPĆE ODREDBE KOJE SE ODNOSE NA PRAVA I OBAVEZE LICA U POGLEDU CARINSKIH PROPISA

Odjeljak 1-Pravo zastupanja

Član 5.

1. Pod uslovima preciziranim u članu 61. stav 2. ovog zakona, svako lice može imenovati zastupnika u poslovima pred carinskim organima za preduzimanje radnji i postupaka predviđenih carinskim propisima.
2. Takvo zastupanje može da bude:
(a) direktno, kada zastupnik postupa u ime i za račun drugog lica;ili
(b) indirektno, kada zastupnik postupa u svoje ime, ali za račun drugog lica.
3. Osim u slučajevima iz člana 61. stav 2. tačka (b) i stav 3. ovog zakona, zastupnik mora da bude registriran u BiH i upisan u registar koji vodi Uprava.
4. Zastupnik mora izjaviti da postupa za račun lica koje zastupa, precizira da li se radi o direktnom ili indirektnom zastupanju i da bude ovlašten da postupa kao zastupnik.
Za lice koje ne izjavi da postupa u ime ili za račun drugog lica ili koje navede da postupa u ime ili za račun drugog lica, ali nije ovlašteno da to radi, smatra se da postupa u svoje ime i za svoj račun.
5. Od svakog lica koje izjavi da postupa u ime ili za račun drugog lica, carinski organi zahtijevat će da predoči dokaze o svojim ovlaštenjima da postupa kao zastupnik.

Odjeljak 2 - Odluke koje se odnose na primjenu carinskih propisa

Član 6.

1. Kada neko lice zahtijeva da carinski organi donesu odluku koja se odnosi na primjenu carinskih propisa, to lice dužnoje da dostavi podatke i dokumenta koja od njega traže ti organi kako bi donijeli odluku.
2. Odluka se donosi i dostavlja podnosiocu zahtjeva u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva. Kada je zahtjev za donošenje odluke sačinjen u pisanoj formi, odluka se donosi u navedenom roku koji počinje da teče od dana kada carinski organi prime zahtjev. Takva odluka mora se dostaviti podnosiocu zahtjeva u pisanoj formi.
3. Rok iz stava 2. ovog člana može se prekoračiti kada ga carinski organi ne mogu ispoštovati. U tom slučaju ti organi o tome obavještavaju podnosioca zahtjeva prije isteka gore navedenog roka, uz navođenje razloga koji opravdavaju