ZAKON

O MJENICI

(Objavljeno u "Sl. novine FBiH", br. 32 od 30. avgusta 2000. godine, 28/03)

I- OPĆE ODREDBE

Član 1.

Ovim zakonom uređuje se sadržaj i forma mjenice, te način poslovanja mjenicom na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija). Mjenica, u smislu ovog zakona, predstavlja sredstvo plaćanja i instrument osiguranja plaćanja.

Član 2.

U ovom zakonu:
1) "Trasirana mjenica" predstavlja bezuvjetan uput da se plati određena svota novca.
2) "Indosament" predstavlja vrstu mjenice koja ima svojstvo prenosivosti.
3) "Akceptiranje mjenice" predstavlja mogućnost kojom imalac trasirane mjenice , kao i onaj koji je samo drži, mjenicu može sve do njene dospjelosti podnijeti na akceptiranje trasatu.
4) "Aval" predstavlja mjenično jemstvo.
5) "Dospjelost" predstavlja sposobnost naplativosti mjenice.
6) "Plaćanje" je sam čin plaćanja mjenične svote.
7) "Regres" je obeštećenje imaoca mjenice u slučaju kada mjenica nije plaćena po dospjelosti, na vrijeme i prije dospjelosti.
8) "Intervencija" predstavlja mogućnost akceptiranja i isplate mjenice po potrebi, od strane naznačenog lica.
9) "Umnožavanje i prepisi" označava da mjenica može biti izdata u dva ili više istovjetnih primjeraka.
10) "Preinačenje mjenice" predstavlja mogućnost preinačenja nekog sloga na mjenici .
11) "Protest" predstavlja podizanje protesta kod protestnog tijela ovlaštenog zakonom protiv lica protiv kojeg se protest podiže.
12) "Zastara" je mogućnost zastarijevanja mjeničnog zahtjeva protiv akceptanta, indosanta i trasanta u odnosu na imaoca mjenice i u međusobnim odnosima.
13) "Neopravdano obogaćenje" označava pojavu neopravdanog sticanja dobiti za radnje propuštene radi održavanja mjeničnih prava i ugašene zastare.
14) "Pravo zaloga i pridržaja" predstavlja pravo imaoca mjenice da se iz zaloga koji drži kod sebe namiri, bez podizanja tužbe ukoliko mjenična obaveza nije na vrijeme izvršena, a pravo pridržaja je pravo imaoca mjenice nad dužnikovim novcem, pokretninama i vrijednosnim papirima.
15) "Amortizacija" mjenice predstavlja mogućnost da se sudu mjesto plaćanja predloži amortizacija mjenice u slučaju njenog nestanka.

II- TRASIRANA MJENICA IZDAVANjE I OBLIK TRASIRANE MJENICE

Član 3.

Trasirana mjenica sadrži:
1) oznaku da je mjenica, napisanu u samom slogu isprave, na jeziku na kome je sastavljena,
2) bezuvjetni uput da se plati određena svota novca,
3) ime onoga koji treba platiti (trasat),
4) označenje dospjelosti,
5) mjesto gdje se plaćanje treba obaviti,
6) ime onoga kome se ili po čijoj se naredbi mora platiti (remitent),
7) označenje dana i mjesta izdavanja mjenice,
8) potpis onoga koji je izdao mjenicu (trasant).

Član 4.

(1) Isprava u kojoj ne bi bilo ma kojeg od sastojaka nabrojanih u prethodnom članu ne vrijedi kao trasirana mjenica, osim u slučajevima koji su određeni u sljedećim stavovima.
(2) Trasirana mjenica u kojoj nije označena dospjelost smatra se kao mjenica po viđenju.
(3) Ako nije naročito određeno, vrijedi kao mjesto plaćanja, a ujedno kao mjesto trasatovog prebivanja, ono mjesto koje je naznačeno pored trasatovog imena.
(4) Trasirana mjenica na kojoj nije naznačeno mjesto izdavanja smatra se da je izdata u mjestu koje je označeno pored trasantovog potpisa.

Član 5.

(1) Trasirana mjenica može glasiti po naredbi samoga trasanta.
(2) Ona se može vući (trasirati) i na trasanta.
(3) Ona se može izdati (trasirati) za račun trećeg lica.

Član 6.

Trasirana mjenica može biti plativa u mjestu prebivališta trećeg lica, bilo u mjestu u kome trasat prebiva, bilo u kojem drugom mjestu (domicilna trasirana mjenica).

Član 7.

(1) U trasiranoj mjenici plativoj po viđenju ili na određeno vrijeme po viđenju trasant može odrediti da svota u njoj označena, nosi kamate. U svakoj drugoj trasiranoj mjenici ova odredba o kamatama smatra se kao da nije napisana.
(2) Kamatna stopa mora se naznačiti u mjenici; ako se to ne učini, odredba o kamatama smatra se kao da nije napisana.
(3) Kamate teku od dana izdavanja mjenice, ako nije drugačije označeno.

Član 8.

(1) Ako je mjenična svota napisana slovima i brojevima, u slučaju neslaganja, vrijedi svota napisana slovima.
(2) Ako je mjenična svota napisana više puta slovima ili više puta brojevima, onda vrijedi najmanja svota.

Član 9.

Iako se na mjenici nalaze potpisi lica koja su nesposobna da se mjenično obavežu, ili lažni potpisi ili potpisi izmišljenih lica ili potpisi koji iz bilo kojeg drugog razloga ne obavezuju lica koja su potpisala mjenicu, ili u ime kojih je ona potpisana, ipak su obaveze ostalih potpisnika pravovaljane.

Član 10.

Ko se na mjenici potpiše kao zastupnik drugoga, mada za to nije bio ovlašten, lično je po njoj obavezan, a ako je platio, ima ista prava koja bi imao zastupnik. Isto vrijedi i za zastupnika koji je prekoračio svoje ovlaštenje.

Član 11.

(1) Trasant odgovara da će mjenica biti akceptirana i isplaćena.
(2) On sebe može osloboditi odgovornosti za akcept, a svaka odredba kojom bi sebe oslobađao odgovornosti za isplatu smatra se kao da nije ni napisana.

III- INDOSAMENT

Član 12.

(1) Svaka mjenica, i onda kad nije izričito trasirana po naredbi, može se prenijeti indosamentom.
(2) Mjenica u koju je trasant stavio riječi: "ne po naredbi" ili drugi izraz, koji znači to isto, može se prenijeti samo u obliku i s efektom običnog ustupanja (cesije).
(3) Mjenica se može indosirati i na samog trasata, bilo da ju je on akceptirao ili ne, na trasanta ili bilo na kojeg drugog obaveznika.
(4) Ova lica mogu je dalje indosirati.

Član 13.

(1) Indosament mora biti bezuvjetan. Svaki uvjet koji bi bio stavljen smatra se kao da nije napisan.
(2) Djelimičan indosament je ništav.
(3) Indosament na donosioca vrijedi kao bjanko indosament.

Član 14.

(1) Indosament mora se napisati na mjenici ili na listu koji je za nju vezan (alonž) i mora ga indosant potpisati.
(2) Indosament ne mora označavati korisnika, a može se sastojati i iz samog potpisa indosanta (bjanko indosament). U ovom posljednjem slučaju indosament, da bi bio pravovaljan, mora biti napisan na poleđini mjenice ili na alonžu.

Član 15.

(1) Indosamentom se prenose sva prava koja proističu iz mjenice.
(2) Kada je indosament neispunjen (bjanko), onda imalac mjenice može:
1) ispuniti bjanko indosament bilo svojim imenom bilo imenom drugog lica,
2) dalje indosirati mjenicu bjanko ili na ime drugog lica,
3) jednostavno predati mjenicu trećem licu ne ispunjavajući bjanko indosament niti stavljajući nov indosament.

Član 16.

(1) Indosant odgovara da će mjenica biti akceptirana i isplaćena, osim ako je u indosamentu drukčije određeno.
(2) On može zabraniti da se mjenica dalje indosira; u tom slučaju ne odgovara licima na koje bude mjenica kasnije indosirana.

Član 17.

(1) Onaj ko drži mjenicu smatra se njenim zakonitim imaocem, ako svoje pravo dokaže neprekinutim nizom indosamenata. To vrijedi i kad je posljednji indosament bjanko (član 13. stav 3.). U pogledu ovog dokazivanja precrtani indosamenti smatraju se da ne postoje. Kad iza bjanko indosamenta dolazi drugi indosament, smatra se da je potpisnik tog drugog indosamenta stekao mjenicu bjanko indosamentom.
(2) Ako je neko, bilo kakvim događajem lišen mjenice, onaj koji je drži i koji se svoje pravo dokazao onako kako je propisano u stavu 1. ovog člana, nije dužan mjenicu predati, osim ako ju je stekao zlonamjerno ili je pri sticanju postupio s velikom nepažnjom.

Član 18.

(1) Lica protiv kojih je stavljen zahtjev da ispune svoje obaveze iz mjenice ne mogu prema njenom imaocu isticati prigovore koji imaju osnov u njihovim ličnim odnosima sa trasantom ili s kojim prijašnjim imaocem mjenice, osim ako je sadašnji imalac mjenice prilikom njenog sticanja svjesno postupio na štetu dužnika.
(2) Ako je mjenica, koja je u vrijeme izdanja bila nepotpuna, naknadno ispunjena protivno postojećem sporazumu, povreda ovog sporazuma ne može se prigovoriti imaocu mjenice, osim ako ju je stekao zlonamjerno ili ako je pri sticanju mjenice postupio s velikom nepažnjom.

Član 19.

(1) Kad indosament sadrži napomenu "vrijednost za naplatu", " za inkaso ", "kao punomoć" ili ma kakvu drugu napomenu koja znači nalog, imalac mjenice može ostvariti sva prava koja iz nje proistjeću, ali mjenicu može indosirati samo kao prenos punomoći.
(2) Mjenični obveznici u slučaju iz stava 1. ovog člana mogu istaći prema