Na osnovu članaIV4.a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, na 50. sjednici Predstavničkog doma, održanoj 12. januara 2005. godine, i na 37. sjednici Doma naroda, održanoj 26. januara 2005. godine, usvojila je

ZAKON

O POREZU NA DODATU VRIJEDNOST

(Objavljen u "Sl. glasniku BiH", br. 9 od 24. februara 2005; 35/05; 100/08)

I- OPŠTE ODREDBE

Teritorijalna primjena

Član 1.

Ovim zakonom uvodi se obaveza i reguliše se sistem plaćanja poreza na dodatu vrijednost (u daljem tekstu: PDV) na teritoriji Bosne i Hercegovine.
Teritoriju Bosne i Hercegovine čini teritorija koja se nalazi pod suverenitetom Bosne i Hercegovine, uključujući i vazdušni prostor i morsko područje koje se, prema državnom i međunarodnom zakonu, nalazi pod suverenitetom ili jurisdikcijom Bosne i Hercegovine.

Raspodjela prihoda po osnovu PDV-a

Član 2.

Sistem raspodjele i metod izračunavanja udjela prikupljenih prihoda po osnovu PDV-a uređuju se Zakonom o uplatama na jedinstveni račun i raspodjeli prihoda, prema kriterijumima utvrđenim u članu 21. stav 3. t. (i), (ii) i (iii) Zakona o sistemu indirektnog oporezivanja u Bosni i Hercegovini.

II- PREDMET OPOREZIVANjA

Predmet oporezivanja

Član 3.

PDV se, u skladu s odredbama ovog zakona, plaća na:
1. promet dobara i usluga (u daljem tekstu: promet dobara i usluga) koje poreski obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu;
2. uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

III- PROMET DOBARA I USLUGA

Promet dobara

Član 4.

Promet dobara je, u smislu ovog zakona, prenos prava raspolaganja na stvarima (u daljem tekstu: dobra) licu koje tim dobrima može raspolagati kao vlasnik.
Dobrima se smatraju i voda, električna energija, gas, toplotna energija ili slično.
Prometom dobara, u smislu ovog zakona, smatra se i:
1. prenos prava raspolaganja na dobrima uz naknadu na osnovu odluke državnog organa, organa lokalne samouprave ili na osnovu zakona;
2. isporuka dobara po ugovoru na osnovu kojeg se plaća provizija pri prodaji ili kupovini dobara;
3. isporuka dobara na osnovu ugovora o iznajmljivanju na određeni period na osnovu kupoprodajnog ugovora s odgođenim plaćanjem kojim je predviđeno da se pravo vlasništva prenosi najkasnije otplatom posljednje rate;
4. prenos prava raspolaganja na novosagrađenim građevinskim objektima ili ekonomski djeljivim cjelinama u okviru tih objekata (u daljem tekstu: objekti);
5. prenos poslovne imovine poreskog obveznika od strane ovlašćenog lica, uključujući likvidatore, stečajne upravnike i nadzornike, osim slučajeva iz stava 2. člana 7. ovog zakona;
6. upotreba dobara poreskog obveznika u vanposlovne svrhe;
7. razmjena dobara za druga dobra ili usluge.

Upotreba dobara u vanposlovne svrhe

Član 5.

Kada dobra koja čine dio njegove poslovne imovine poreski obveznik koristi u privatne svrhe ili u privatne svrhe svojih zaposlenika, odnosno kada dobrima raspolaže besplatno ili uz smanjenu naknadu, ili koristi robu u svrhe koje nisu povezane s njegovim poslovnim djelatnostima, te ako se PDV na dobra koja su u pitanju ili njihove sastavne dijelove može u potpunosti ili djelimično odbiti, takva upotreba ili raspolaganje smatra se prometom dobara izvršenim uz naknadu.
Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana ne smatra se prometom dobara uz naknadu:
1. besplatno davanje poslovnih uzoraka kupcima ili budućim kupcima u uobičajenim količinama za tu namjenu, pod uslovom da ih ti kupci ili potencijalni kupci ne stave u prodaju, odnosno da su u obliku koji onemogućava njihovu prodaju; i
2. davanje poklona male vrijednosti u svrhu unapređivanja poslovne djelatnosti poreskog obveznika, ako se oni daju samo povremeno i ako se ne daju istim licima.
Poklonima male vrijednosti, u smislu stava 2. tačke 2. ovog člana, smatraju se pokloni čija pojedinačna cijena ne prelazi 20,00 KM.

Upotreba lično proizvedenih dobara, promjena svrhe i zadržavanje dobara nakon prestanka poslovanja

Član 6.

Prometom dobara uz naknadu smatra se i:
1. stavljanje u vlastitu upotrebu dobara koje poreski obveznik proizvodi, izgrađuje, obrađuje, kupuje ili uvozi u okviru obavljanja svojih poslovnih djelatnosti;
2. korišćenje dobara za koja je ulazni porez u potpunosti ili djelimično odbijen a koja poreski obveznik u potpunosti ili djelimično koristi u svrhe obavljanja djelatnosti koje su oslobođene od plaćanja PDV-a;
3. zadržavanje dobara nakon prestanka obavljanja djelatnosti ili nakon prestanka registracije, a za koja je ulazni porez u potpunosti ili djelimično odbijen.
Prometom dobara uz naknadu smatra se i prodaja ili iznajmljivanje zgrada koje je poreski obveznik izgradio od sopstvenih sredstava i na sopstvenom ili iznajmljenom zemljištu (gradilištu).
Izgradnja zgrada, u smislu stava 2. ovog člana, znači svaka izmjena ili renoviranje sopstvenih ili iznajmljenih zgrada poreskog obveznika u vrijednosti većoj od 10.000,00 KM.
Odredbe stava 2. ovog člana odnose se i na zgrade koje poreski obveznik izgradi radi unapređivanja njegovih privrednih djelatnosti.

Prenos imovine poreskog obveznika

Član 7.

Prenosom dobara uz naknadu smatra se prenos cjelokupne ili dijela imovine poreskog obveznika, ako je ulazni porez moguće u potpunosti ili djelimično odbiti, kada je ta imovina kupljena, proizvedena ili na drugi način stečena.
Izuzetno od stava 1. ovog člana ne smatra se prometom dobara uz naknadu prenos cjelokupne ili dijela imovine poreskog obveznika, koja tvori zaseban poslovni subjekt, sa ili bez naknade, ili kao ulog, ako je sticalac poreski obveznik ili tim sticanjem postane poreski obveznik i ako produži da obavlja istu privrednu djelatnost, pod uslovom da kupac ima mogućnost da dobije istu stopu za odbijanje ulaznog poreza kao prodavac.
Odredbe stava 2. ovog člana primjenju se bez obzira da li je prenos izvršen uz novčanu ili neku drugu naknadu.
Prodavac poslovne imovine dužan je da, u roku od osam dana od dana prodaje, obavijesti Upravu za indirektno oporezivanje (u daljem tekstu: UIO) o identitetu novog vlasnika poslovne imovine i iznosu koji je plaćen za nju.

Promet usluga

Član 8.

Prometom usluga, u smislu ovog zakona, smatraju se svi poslovi i radnje izvršene u okviru obavljanja privredne djelatnosti, a koji ne čini promet dobara iz čl. 4 - 7. ovog zakona.
Prometom usluga smatra se:
1. prenos i ustupanje autorskih prava, patenata, licenci, zaštitnih znakova, kao i drugih imovinskih prava (u daljem tekstu: imovinska prava);
2. pružanje usluga uz naknadu na osnovu odluke državnog organa, organa lokalne samouprave ili na osnovu zakona;
3. pružanje usluga koje poreski obveznik bez naknade izvrši u vanposlovne svrhe osnivača, zaposlenih i drugih lica;
4. razmjena usluga za druga dobra ili usluge.

Korišćenje usluga u vanposlovne svrhe

Član 9.

Prometom usluga uz naknadu smatra se i:
1. upotreba dobara, koja čine dio poslovne imovine, za vanposlovnu upotrebu poreskog obveznika, zaposlenih ili drugih lica, kada je PDV na takva dobra moguće u potpunosti ili djelimično odbiti;
2. pružanje usluga koje poreski obveznik izvrši bez naknade ili uz smanjenu naknadu u vanposlovne svrhe osnivača, zaposlenih i drugih lica ili u svrhe koje nisu povezane sa njegovim poslovanjem; i
3. pružanje usluga koje