Na temelju članka 15.d) i 26.e) Ustava Županije Posavske ("Narodne novine Županije Posavske broj: 1/96, 3/96, 7/99, 3/00, 5/00 i 7/04) Skupština Županije Posavske na sjednici održanoj dana 18.02.2010. godine, donosi

ZAKON

O VISOKOM OBRAZOVANjU

(Objavljeno u "Nar. novinama Županije Posavske", br. 1 od 18 februara 2010, 4/11)

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

(Predmet zakona)
Ovim Zakonom uređuje se sustav, uvjeti i način obavljanja djelatnosti visokog obrazovanja, financiranje, kao i druga pitanja od značaja za obavljanje ove djelatnosti na području Županije Posavske (u daljnjem tekstu: Županija).

Članak 2.

(Djelatnost visokog obrazovanja)
(1) U svrhu reforme visokog obrazovanja, ovaj Zakon ustanovljava temeljna načela i standarde za stjecanje visokog obrazovanja u Županiji i u visokoškolskim ustanovama, čiji je osnivač ili suosnivač Županija, a sjedištem je izvan Županije, sukladno relevantnim odredbama Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (ETS No. 5, 1950) i njezinih protokola, Komiteta ministara Vijeća Europe o priznavanju i ocjeni kvalitete privatnih visokoškolskih ustanova R (97)1, Preporuci o pristupu visokom obrazovanju R (98)3 i Preporuci o istraživačkoj zadaći sveučilišta R (2000)8 te drugim relevantnim načelima međunarodno priznatih pravnih instrumenata, čija je država ugovornica i Bosna i Hercegovina, te sukladno Konvenciji Vijeća Europe/UNESCO-a o priznavanju kvalifikacija u visokom obrazovanju u europskoj regiji (ETS No.165,1997).
(2) Županija prihvaća europske strateške ciljeve u području visokog obrazovanja, izražene u Deklaraciji europskih ministara visokog obrazovanja iz Bologne (1999), kao i kasniji razvoj ove koncepcije.
(3) Visoko obrazovanje je djelatnost od posebnog interesa za Bosnu i Hercegovinu.

Članak 3.

(Osnovni ciljevi visokog obrazovanja)
Ciljevi visokog obrazovanja su:
a) ustanovljavati, razvijati, štititi i prenositi znanje i sposobnosti kroz nastavu i znanstvenoistraživački rad i time doprinositi razvoju sposobnosti pojedinca i društva;
b) pružiti mogućnost građanima da, u skladu s propisima, cijeloga života uživaju korist visokog obrazovanja.

Članak 4.

(Načela visokog obrazovanja)
Djelatnost visokog obrazovanja se temelji na sljedećim načelima:
a) akademskim slobodama, akademskoj samoupravi i autonomiji sveučilišta;
b) jedinstvu nastave i znanstvenoistraživačkog, odnosno umjetničkog stvaralaštva;
c) otvorenosti sveučilišta prema javnosti, građanima i lokalnoj zajednici;
d) uvažavanju europskih humanističkih i demokratskih vrijednosti te usklađivanju s europskim sustavom visokog obrazovanja;
e) poštivanju ljudskih prava i građanskih sloboda, uključujući zabranu svih oblika diskriminacije;
f) interakciji s društvenom zajednicom i obvezi sveučilišta da razvija društvenu odgovornost studenata i drugih članova akademske zajednice,
g) koncepciji cjeloživotnog obrazovanja.

Članak 5.

(Akademske slobode)
(1) Visoko školske ustanove uživaju slobodu u nastavnom i znanstvenoistraživačkom radu unutar svojih licencija, bez miješanja tijela javne vlasti.
(2) Posebnim se zakonom reguliraju pitanja znanstvenoistraživačkog rada.
(3) Znanstvenoistraživački rad na visokoškolskim ustanovama može se sufinancirati iz sredstava proračuna institucija BiH i međunarodnih obveza BiH, sukladno važećim propisima na državnoj razini.

Članak 6.

(Autonomija)
Visokoškolske ustanove imaju pravo:
a) izabrati svoja upravna i rukovodna tijela i odrediti im mandat;
b) urediti svoje strukture i aktivnosti vlastitim pravilima, sukladno ovome zakonu, drugim važećim zakonima i svojim statutima, visokom obrazovanju i svom statutu;
c) izabrati nastavno i suradničko osoblje;
d) primati studente i odrediti im metode nastave i provjere znanja studenata;
e) samostalno razvijati i primjenjivati nastavne planove i programe, i istraživačke projekte;
f) unutar raspoloživih financijskih sredstava, izabrati predmete koji će se predavati;
g) na sveučilištima dodjeljivati znanstveno-nastavna, nastavna i suradnička zvanja,
h) zapošljavati osoblje.
i) odrediti za službeni jezik, ili službene jezike, jedan ili više jezika konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini.

Članak 7.

(Nepovredivost akademskog prostora)
(1) Prostor visokoškolske ustanove je nepovrediv i u njega ne mogu ulaziti pripadnici policije i drugih tijela nadležnih za gonjenje i sprječavanje kaznenih djela bez dozvole rektora, ravnatelja visoke škole ili osoba koje su oni ovlastili.
(2) Izuzetno od stavka (1) ovog članka, s ciljem sprječavanja kaznenog djela ili zaustavljanja izvršenja kaznenog djela mogu se poduzimati neophodne mjere, s tim da se o poduzetim radnjama odmah obavijesti uprava visokoškolske ustanove.

Članak 8.

(Jezik studija)
(1) Visokoškolska ustanova organizira i izvodi studije, odnosno pojedine dijelove studija, kao i izradu i obranu završnog, diplomskog i magistarskog rada i doktorske disertacije na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu ili na jednom od druga dva jezika konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini, a može i na više jezika konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini, što se utvrđuje statutom visokoškolske ustanove.
(2) Visokoškolska ustanova može organizirati i izvoditi studije, odnosno pojedine dijelove studija, kao i izradu i obranu završnog, diplomskog i magistarskog rada i doktorske disertacije na stranom jeziku što se određuje statutom visokoškolske ustanove uz suglasnost nadležnog ministarstva.

Članak 9.

(Pravo na visoko obrazovanje)
(1) Pravo na visoko obrazovanje imaju sve osobe koje su završile četverogodišnju srednju školu u BiH, kao i učenici koji su završili srednju školu u inozemstvu.
(2) Visokom obrazovanju, kojim se bave licencirane visokoškolske ustanove u Bosni i Hercegovini, pristup neće biti ograničen, izravno ili neizravno, prema bilo kojoj stvarnoj ili pretpostavljenoj osnovi, kakve su: spol, rasa, seksualna orijentacija, tjelesni ili drugi nedostatak, bračno stanje, boja kože, jezik, vjera političko ili drugo mišljenje, nacionalno, etničko ili socijalno podrijetlo, veza s nekom nacionalnom zajednicom, imovina, rođenje, dob ili neki drugi status.
(3) Učenici koji su srednju školu završili u inozemstvu dokaz o završenoj školi, svjedodžbu ili diplomu podnose visokoškolskoj ustanovi, a koja je prethodno nostrificirana u nadležnoj instituciji. Bit će priznata svjedodžba ili diploma koja pokazuje razinu obrazovanja koja se u osnovi ne razlikuje od obrazovanja u BiH i koja nositelju daje pravo prijaviti se na sveučilište ili polagati prijamni ispit na sveučilištu u danoj stranoj zemlji.
(4) Izuzetno, pod uvjetima određenim statutom visokoškolske ustanove, pravo na visoko obrazovanje ima i osoba bez stečenog srednjeg obrazovanja koja se prijavljuje za upis na studijske programe iz umjetničkih područja.
(5) Ustanova će osigurati pristup studiju stranim državljanima i osobama bez državljanstva u skladu s načelima u Europskoj zoni visokog obrazovanja osiguravajući studij pod istim uvjetima kao i državljanima Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: BiH) potičući mobilnost studenata i nastavnika.

II. VISOKOŠKOLSKE USTANOVE

Članak 10.

(Visokoškolske ustanove)
(1) Djelatnost visokog obrazovanja obavljaju sveučilišta i visoke škole.
(2) Sveučilište je visokoškolska ustanova koja se bavi znanstveno-nastavnim i istraživačkim radom, koja nudi akademske stupnjeve sva tri ciklusa, s ciljevima koji uključuju unapređenje znanja, misli i školstva u BiH, obrazovni, kulturni, društveni i ekonomski razvoj BiH, promoviranje demokratskog građanskog društva i postizanje najviših standarda nastave i istraživačkog rada i koja realizira najmanje pet različitih studijskih programa iz barem tri znanstvena područja prirodne znanosti, tehničke znanosti, društvene znanosti, biomedicina i zdravstvo, biotehničke i humanističke znanosti.
(3) Izuzetno od stavka (1) ovog članka sveučilište u polju umjetnosti može se osnovati ako ima sve tri razine studija iz najmanje tri područja umjetnosti.
(4) Visoka škola je visokoškolska ustanova koja je akreditirana za davanje diploma i stupnja