ZAKON

O ZAŠTITI I POSTUPANjU SA DJECOM I MALOLjETNICIMA U KRIVIČNOM POSTUPKU

(Objavljen u "Sl. glasniku RS", br. 13 od 22. februara 2010, 61/13)

I- OSNOVNE ODREDBE

Predmet i primjena Zakona

Član 1.

Ovim zakonom se utvrđuju posebna pravila postupanja prema djeci koja se nalaze u sukobu sa zakonom, mlađim punoljetnim licima i djeci koja su žrtve ili svjedoci, po kojima su dužni da postupaju sudovi, tužilaštva, uključujući ovlašćena službena lica, organi starateljstva, porodice, škole, institucije na svim nivoima društvene zajednice, kao i drugi učesnici uključeni u krivičnu proceduru na način kojim se bez diskriminacije unapređuje osjećaj dostojanstva i lične vrijednosti djeteta, uzima u obzir uzrast djeteta, najbolji interesi djeteta, njegovo pravo na život, opstanak i razvoj, omogućava da dijete u skladu sa uzrastom i zrelošću izrazi svoje mišljenje po svim pitanjima koja se na njega odnose, pri čemu sva zalaganja treba da vode rehabilitaciji i socijalnoj reintegraciji djeteta i njegovom preuzimanju konstruktivne uloge u društvu.

Definicija djeteta i primjena krivičnih sankcija

Član 2.

(1) Dijete je, u skladu sa ovim zakonom, svako lice koje nije navršilo 18 godina života.
(2) Prema djetetu koje u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije navršilo 14 godina (u daljem tekstu: dijete) ne mogu se izreći krivične sankcije niti primijeniti druge mjere predviđene ovim zakonom.
(3) Maloljetnik je dijete koje je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršilo 14 godina, a nije navršilo 18 godina života (u daljem tekstu: maloljetnik) i prema kome se mogu izreći krivične sankcije i druge mjere predviđene ovim zakonom.

Uzrast maloljetnika u svrhu ovog zakona

Član 3.

(1) Mlađi maloljetnik je maloljetnik koji je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršio 14, a nije navršio 16 godina života.
(2) Stariji maloljetnik je maloljetnik koji je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršio 16, a nije navršio 18 godina života.
(3) Mlađe punoljetno lice je lice koje je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršilo 18, a nije navršilo 21 godinu života.

Nediskriminacija

Član 4.

Prema maloljetnicima i mlađim punoljetnim licima u svim fazama postupka postupa se na isti način bez obzira na: rasu, boju kože, pol, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno, etničko ili socijalno porijeklo, imovinsko stanje, status stečen rođenjem ili drugi status maloljetnika, njegovog roditelja, usvojioca ili staraoca, kao i druge oblike različitosti.

Minimalna prava maloljetnika u postupku

Član 5.

Maloljetniku pripadaju minimalna prava koja se poštuju u svim fazama krivičnog postupka i ona se odnose na pravo maloljetnika da mu se jasno kaže zbog čega se optužuje, da se smatra nevinim dok se ne dokaže suprotno, da se brani ćutanjem, da mu se priznanje ne iznuđuje silom, pravo na pravnu pomoć advokata, pravo na prisustvo roditelja ili staraoca, pravo na sprovođenje postupka "bez odlaganja", pravo da unakrsno ispituje svjedoke suprotne stranke i pozove i sasluša vlastite svjedoke pod jednakim uslovima i pravo na djelotvoran pravni lijek.

Jezik i pismo

Član 6.

Ukoliko maloljetnik ne poznaje jezik i pismo na kom se vodi krivični postupak, sud mu određuje tumača.
Razumljivost jezika podrazumijeva i upotrebu terminologije prilagođene uzrastu i stepenu razvijenosti djeteta.

Zaštita privatnosti

Član 7.

Pravo na privatnost maloljetnog učinioca krivičnog djela se poštuju u svim fazama postupka, tako da se u medijima neće objaviti ime i drugi podaci koji otkrivaju identitet maloljetnika.

Preusmjeravanje od redovnog postupka

Član 8.

Obaveza je tužioca za maloljetnike (u daljem tekstu: tužilac) i sudije za maloljetnike (u daljem tekstu: sudija) da, u skladu sa principima i pravilima propisanim zakonom i podzakonskim aktima, ne pribjegavaju vođenju formalnog krivičnog postupka, nego da slučaj maloljetnog učinioca krivičnog djela riješe primjenom vaspitnih preporuka.

Princip srazmjernosti

Član 9.

Potencirajući dobrobit maloljetnika koji se nalazi u sukobu sa zakonom, ovaj zakon propisuje mogućnost izbora i primjene zakonom predviđene sankcije i mjera koje su prilagođene ličnim svojstvima, sredini i prilikama u kojima maloljetnik živi i u srazmjeri sa okolnostima i težinom učinjenog krivičnog djela i uvažavanjem prava lica oštećenog krivičnim djelom.

Sadržaj Zakona

Član 10.

(1) Ovaj zakon sadrži odredbe koje se primjenjuju prema maloljetnim učiniocima krivičnih djela koje se odnose na materijalno krivično pravo, odredbe o organima koji ga primjenjuju, krivični postupak i izvršenje krivičnih sankcija, kao i odredbe o krivičnopravnoj zaštiti djece na čiju štetu je izvršeno krivično djelo.
(2) Odredbe ovog zakona primjenjuju se i na punoljetna lica kada im se sudi za krivična djela koja su učinila kao maloljetnici, a ispunjeni su uslovi koje predviđa ovaj zakon, kao i na lica koja su krivično djelo učinila kao mlađa punoljetna lica.

Shodna primjena odredaba drugih zakona

Član 11.

Odredbe Krivičnog zakona Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 49/03, 108/04, 37/06, 70/06, 73/10 i 1/12), (u daljem tekstu: Krivični zakon), Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 53/12), (u daljem tekstu: Zakon o krivičnom postupku), Zakona o izvršenju krivičnih sankcija Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 12/10 i 117/11), (u daljem tekstu: Zakon o izvršenju krivičnih sankcija) i drugi opšti propisi primjenjuju se ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

Osnovni pojmovi

Član 12.

Osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno, pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:
a) "posebna pravila" se odnose na uređenje sistema maloljetničkog pravosuđa koji čine brojne komponente: lica koja su u njega uključena, način na koji rade, procedure, objekti itd. Aspekti sprovođenja maloljetničkog pravosuđa odnose se i na način na koji policijski organ djecu lišava slobode; kako se djeca ispituju; način postupanja tužilaca, sudija i branilaca; način na koji sudije donose i izriču sankcije i druge mjere; način na koji osoblje u institucijama sprovodi tretman, smještaj, obrazovanje, rekreativne i bezbjednosne uslove u institucijama, kao i programe rehabilitacije i reintegracije. Izraz "maloljetničko pravosuđe" označava pravosudni sistem uspostavljen za djecu za koju postoje osnovi sumnje da su učinila neko krivično djelo i na opšti način definiše zaštitu i promoviše prava djeteta na pravedan tretman,
b) "maloljetnik" je dijete ili mlado lice sa kojim se prema važećim pravnim sistemima, shodno učinjenom djelu, može postupati na način koji se razlikuje od načina postupanja sa odraslim licima,
v) "mlađe punoljetno lice" je lice koje je navršilo 18, a nije navršilo 21 godinu života i čiji razvoj nije na tom nivou da bi se moglo smatrati punoljetnim licem,
g) "djeca u sukobu sa zakonom" je termin koji pokazuje da su djeca u kontaktu sa krivičnopravnim sistemom zbog toga što su osumnjičena, optužena ili osuđena za krivično djelo; "mladi u sukobu sa zakonom" je alternativni termin kojim mogu biti obuhvaćena i mlađa punoljetna lica, jer riječ: "mladi" nema jasno određenu dobnu granicu,
d) "maloljetni učinilac krivičnog djela, maloljetnik u sukobu sa zakonom i maloljetni prestupnik" su izrazi koji se odnose na maloljetnika bez obzira na to da li je on osumnjičen, optužen ili osuđen za krivično djelo,
đ) "tužilac za maloljetnike" je tužilac koji posjeduje afinitet za rad sa djecom i specijalna znanja o pravima djeteta i prestupništvu mladih, kao i druga znanja i vještine koji ga čine kompetentnim za rad na slučajevima maloljetničkog prestupništva,
e) "sudija za maloljetnike" je sudija koji posjeduje afinitet za rad sa djecom i specijalna znanja iz oblasti prava djeteta i prestupništva mladih, kao i druga znanja i vještine koji ga čine kompetentnim za rad na slučajevima maloljetničkog prestupništva,
ž) "stručni savjetnici" suda i tužilaštva su socijalni pedagozi - defektolozi, socijalni radnici, specijalni pedagozi - defektolozi i psiholozi koji imaju aktivnu ulogu u predmetima maloljetničkog prestupništva: daju stručno mišljenje, prikupljaju potrebne podatke, vode evidencije i obavljaju i druge poslove po nalogu tužioca ili sudije,
z) "organ starateljstva" je centar za socijalni rad, a gdje nema centra za socijalni rad, odgovarajuća opštinska služba socijalne zaštite koja ima ista