Na osnovu člana 44 stav 2 tačka 3 Zakona o Centralnoj banci Crne Gore ("Službeni list CG", br. 40/10 i 46/10) i člana 57 stav 2 Zakona o bankama ("Službeni list CG", br. 17/08 i 44/10), Savjet Centralne banke Crne Gore, na sjednici održanoj 12. aprila 2012. godine, donio je

ODLUKU

O MINIMALNIM STANDARDIMA ZA UPRAVLjANjE KREDITNIM RIZIKOM U BANKAMA

(Objavljena u "Sl. listu Crne Gore", br. 22 od 23. aprila 2012)

I. OSNOVNA ODREDBA

Predmet regulisanja

Član 1

Ovom odlukom se utvrđuju mimimalni standardi za identifikaciju, mjerenje, praćenje i kontrolisanje kreditnog rizika (u daljem tekstu: upravljanje kreditnim rizikom) u bankama, uključujući i vrednovanje i klasifikaciju stavki bilansne aktive i vanbilansnih stavki banaka.

II. UPRAVLjANjE RIZIKOM

2.1. Identifikacija, mjerenje, praćenje i kontrolisanje rizika

Okvir upravljanja rizikom

Član 2

Banka je dužna da efikasno upravlja kreditnim rizikom i održava nivo i kvalitet kreditnog portfolia u okvirima utvrđenim strategijom za upravljanje rizicima i usvojenom kreditnom politikom.

Odobravanja kredita

Član 3

Prije odobravanja kredita i drugih plasmana banka je dužna da procijeni dužnikovu kreditnu sposobnost, uzimajući u obzir kriterijume koje je utvrdila internim aktom, kao i minimalne zahtjeve iz ove odluke.
Prije odobravanja kredita banka je dužna da procijeni vrijednost i pravnu valjanost kolaterala.
Ako vrijednost kolaterala u velikoj mjeri zavisi od kreditne sposobnosti davaoca kolaterala koji nije korisnik kredita, banka je dužna da procijeni kreditnu sposobnost i tog lica.
Banka je dužna da od klijenta, prije nastanka pojedinačno značajnog potraživanja u smislu člana 19 stav 2 ove odluke, zahtijeva da dostavi informacije o postojanju ili nepostojanju vlasničke, upravljačke ili ekonomske povezanosti za drugim licima, kao i da tokom postojanja izloženosti obavještava banku o svim novonastalim povezanostima ili promjenama u postojećim povezanostima sa drugim licima.
Ekonomskom povezanošću iz stava 4 ovog člana smatra se povezanost između dva ili više lica, u smislu člana 3 tačka 8 alineja 6 Zakona o bankama ("Službeni list CG", br.17/08 i 44/10").

Kreditni dosije

Član 4

Banka je dužna da obezbijedi da svaka kreditna izloženost bude adekvatno i tačno dokumentovana i da se za svaki kredit uspostavi i održava uredan i kompletan kreditni dosije, koji hronološki prati odobravanje i kvalitet odobrenog kredita, sve do njegove konačne naplate ili regulisanja duga na drugi način.
Kreditni dosije, pored zahtjeva za odobravanje kredita i ugovora o kreditu, kao minimum mora da sadrži i druge dokumente, podatke i informacije kojima se dokumentuje:
1) identitet korisnika kredita i sa njim povezanih lica, kao i njegovog garanta;
2) pravna sposobnost korisnika da uzima kredite, odnosno pozajmljuje finansijska sredstva;
3) finansijsko stanje korisnika kredita u posljednje tri godine, njegova sposobnost za vraćanje kredita, kao i dinamika i izvori otplate kredita,
4) vrsta i kvalitet kolaterala;
5) namjena odobrenog kredita i namjensko korišćenje utrošenih sredstava, i
6) odobreno restrukturiranje duga (zahtjev korisnika kredita za restrukturiranje duga i analizu koja sadrži uzroke koji su doveli do restrukturiranja duga i razloge za prihvatanje restrukturiranja duga).
Mjerenje kreditnog rizika

Član 5

Banka je dužna da uspostavi adekvatan sistem i analitičke metodologije koje omogućavaju banci da mjeri kreditni rizik obuhvatajući sve vrste transakcija i da posveti dovoljnu pažnju rizicima koji se ne mogu kvantifikovati, kao i odnosu između kreditnog rizika i drugih rizika.
Banka je dužna da mjeri izloženosti kreditnom riziku uzimajući u obzir minimalne zahtjeve iz odredbi ove odluke kojima se uređuje vrednovanje i klasifikacija aktive.
Banka je dužna da u procesu procjenjivanja pojedinačnih izloženosti, kao i izloženosti kreditnom riziku po osnovu cjelokupnog portfolia, procjenjuje i izloženost kreditnom riziku zbog naglog rasta bilansne aktive, kao i mogućih nepovoljnih uslova poslovanja, uključujući i promjene u ekonomskom ambijentu.

Proces praćenja kredita

Član 6

Banka je dužna da uspostavi sistem praćenja strukture i kvaliteta različitih djelova kreditnog portfolia u skladu sa prirodom, veličinom i kompleksnošću ukupnog portfolia banke.
Banka je dužna da prati cjelokupnu strukturu i kvalitet kreditnog portfolia, kreditni rizik koji proizilazi iz ukupnog portfolia, kao i rizike vezane za pojedinačne kredite i transakcije, s tim da krediti klasifikovani u klasifikacionu grupu "C" i niže (u daljem tekstu: nekvalitetna aktiva) budu predmet posebnog razmatranja i praćenja.
Proces praćenja pojedinačnog kredita uključuje procjenjivanje kreditne sposobnosti dužnika i lica koja su povezana sa dužnikom, kvaliteta kolaterala i urednosti dužnika u izmirivanju obaveza, tokom trajanja pravnog odnosa koji predstavlja izloženost banke.
Proces praćenja pojedinačnih kredita mora biti uspostavljen tako da omogućava pravovremeno preduzimanje odgovarajućih mjera radi smanjenja kreditnog rizika u slučaju pogoršanja kreditne sposobnosti dužnika ili davaoca kolaterala.
Banka je dužna da obezbijedi praćenje ispunjavanja obaveza iz ugovora o kreditu, a u slučaju odobrenih namjenskih kredita i praćenje namjenskog korišćenja plasiranih sredstava.
Banka je dužna da uspostavi sistem ranog otkrivanja povećanja kreditnog rizika, koji omogućava pravovremenu identifikaciju dužnika kod kojih je prisutan povećani rizik, a koji uključuje i utvrđivanje odgovarajućih kvalitativnih i kvantitativnih pokazatelja za rano otkrivanje povećanja kreditnog rizika.
Banka je dužna da ima procedure kojima se propisuje prikupljanje i praćenje svih relevantnih informacija koje bi mogle upućivati na povećanje rizičnosti kredita i kolaterala, kao i procedure izvještavanja svih lica uključenih u proces upravljanja kreditnim rizikom o tim informacijama, kako bi se vršila ponovna procjena rizičnosti plasmana.
Banka je dužna da utvrdi kriterijume na osnovu kojih će se pojedinačni kredit smatrati problematičnim i uspostavi procedure za postupanje sa problematičnim kreditima koji treba da budu predmet posebnog praćenja zbog povećanog rizika.

Kontrolisanje kreditnog rizika

Član 7

Banka je dužna da internim aktima propiše obim i način kontrolisanja kreditnog rizika, kao i obim i učestalost internog izvještavanja o kreditnom riziku rukovodstva banke, odbora direktora i tijela odbora direktora.
Banka je dužna da obezbijedi pravovremenu i efektivnu analizu i praćenje kreditnog rizika i blagovremeno obavještavanje relevantnih lica ili organa banke o izuzecima u politikama, procedurama i kreditnim limitima, radi preduzimanja mjera za smanjenje kreditnog rizika.
Banka je dužna da uspostavi procedure za blagovremeno preduzimanje aktivnosti za poboljšanje stanja kreditnog portfolia, a posebno kredita koji pripadaju kategoriji nekvalitetne aktive, uključujući i procedure za ponovno ugovaranje, odnosno restrukturiranje kredita, ili preduzimanje drugih mjera prema korisniku kredita čiji je cilj da se gubici banke svedu na najmanju moguću mjeru, kao i procedure za aktiviranje i realizaciju kolaterala.

Stresno testiranje

Član 8

Prilikom procjene rizičnosti ukupnog kreditnog portfolia banka je dužna da sprovodi stresno testiranje.
Proces stresnog testiranja obuhvata identifikovanje mogućih događaja ili budućih promjena ekonomskih uslova koji bi mogli imati nepovoljan uticaj na izloženost banke kreditnom riziku i procjenu sposobnosti banke da izdrži takve promjene.
Banka je dužna da definiše vrste, obim i učestalost stresnog testiranja (najmanje tromjesečno), kao i postupke i radnje koje će preduzeti u slučajevima kada su rezultati stresnog testiranja nepovoljni.

Tretman velikih izloženosti

Član 9

Banka je dužna da uspostavi pouzdane administrativne i računovodstvene procedure i adekvatne mehanizme interne kontrole, u cilju identifikovanja i evidentiranja svih velikih izloženosti i njihovih naknadnih promjena, kao i u cilju praćenja tih izloženosti, imajući u vidu politike banke koje se odnose na izloženosti.
Banka je dužna da analizira, u mjeri u kojoj je to moguće, koncentraciju izloženosti prema davaocima kolaterala, pružaocima nematerijalne kreditne zaštite, kao i prema odnosnoj aktivi kod specifičnih izloženosti (sekjuritizacija, otvoreni investicioni fondovi) i da o svim značajnim nalazima izvještava Centralnu banku Crne Gore (u daljem tekstu: Centralna banka).

Utvrđivanje velikih izloženosti

Član 10

Banka je dužna da postojanje velikih izloženosti utvrđuje na individualnoj i konsolidovanoj osnovi, za sve izloženosti u bankarskoj i trgovačkoj