Na osnovu člana 82 stav 1 tačka 2 i člana 91 stav 2 Ustava Crne Gore, Skupština Crne Gore 24. saziva, na osmoj šednici prvog redovnog (proljećnjeg) zasijedanja u 2012. godini, dana 26. jula 2012. godine, donijela je

ZAKON

O OBAVEZNOM OSIGURANjU U SAOBRAĆAJU

(Objavljen u "Sl. listu Crne Gore", br. 44 od 9. avgusta 2012)

I. OSNOVNE ODREDBE

Predmet

Član 1

Ovim zakonom uređuje se obavezno osiguranje u saobraćaju.

Vrste obaveznog osiguranja u saobraćaju

Član 2

Vrste obaveznog osiguranja u saobraćaju (u daljem tekstu: obavezno osiguranje), u smislu ovog zakona, su:
1) osiguranje putnika u javnom saobraćaju od posljedica nesrećnog slučaja;
2) osiguranje vlasnika, odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za štetu pričinjenu trećim licima;
3) osiguranje vlasnika, odnosno korisnika vazduhoplova od odgovornosti za štetu pričinjenu trećim licima;
4) osiguranje vlasnika, odnosno korisnika plovnih objekata od odgovornosti za štetu pričinjenu trećim licima.

Primjena drugih zakona

Član 3

Na osnivanje, poslovanje i vršenje nadzora nad poslovanjem društva za osiguranje primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje djelatnost osiguranja, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
Na ugovore o obaveznom osiguranju primjenjuju se propisi kojima se uređuju obligacioni odnosi i ugovori, odnosno uslovi u pojedinim vrstama osiguranja, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Izuzeće od primjene

Član 4

Ovaj zakon ne primjenjuje se na prevozna sredstva Vojske Crne Gore.
Regulatorni organ nadležan za nadzor osiguranja (u daljem tekstu: regulatorni organ) dužan je da države članice Evropske Unije i Evropsku komisiju obavijesti o izuzeću iz stava 1 ovog člana i licima koja su dužna da naknade štetu koju pričine ta vozila.

Značenje izraza

Član 5

Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:
1) prevozno sredstvo je motorno vozilo, plovilo i vazduhoplov;
2) motorno vozilo je vozilo na sopstveni pogon koje se kreće po kopnu i priključno vozilo, izuzimajući vozila koja se kreću šinama i vozila koja su se u vrijeme nastanka štete koristila kao mašina van saobraćaja;
3) teritorija na kojoj se vozilo uobičajeno koristi je teritorija države članice Evropske Unije:
- čiju registarsku tablicu, stalnu ili privremenu, vozilo nosi;
- u kojoj je izdat znak raspoznavanja ekvivalentan registarskoj tablici, kada za određenu vrstu vozila nije propisana registracija;
- u kojoj vlasnik, odnosno korisnik vozila ima prebivalište, kada za određenu vrstu vozila nijesu potrebne registarske tablice ili znak raspoznavanja;
- u kojoj je nastala saobraćajna nezgoda, radi rješavanja odštetnog zahtjeva od strane biroa zelene karte ili garantnog fonda, kada motorno vozilo nema registarske tablice ili registarske tablice ne odgovaraju, odnosno više ne odgovaraju vozilu koje je učestvovalo u nesreći;
4) oštećeno lice je lice koje ima pravo na naknadu štete u skladu sa ovim zakonom;
5) osiguranik je vlasnik prevoznog sredstva za koje je zaključen ugovor o obaveznom osiguranju, kao i drugi ovlašćeni korisnik prevoznog sredstva;
6) treće lice je svako lice, osim lica odgovornog za pričinjenu štetu i lice koje po ovom zakonu nema pravo na naknadu štete;
7) društvo za osiguranje je društvo za osiguranje koje ima dozvolu regulatornog organa za obavljanje poslova obaveznog osiguranja u saobraćaju;
8) odgovorno društvo za osiguranje je društvo za osiguranje sa kojim je vlasnik prevoznog sredstva, koje je prouzrokovalo štetu, zaključio ugovor o obaveznom osiguranju;
9) zelena karta je međunarodna potvrda o postojanju obaveznog osiguranja od autoodgovornosti na području država članica Sistema zelene karte, koju izdaje nacionalno udruženje osiguravača;
10) multilateralni sporazum je sporazum između nacionalnih udruženja osiguravača država članica Evropskog ekonomskog prostora i pridruženih država prema kojem svaki nacionalni biro garantuje za štete nastale na njegovoj terioriji upotrebom vozila koje se uobičajeno koristi na teritoriji druge države potpisnice tog sporazuma;
11) maksimalna masa vazduhoplova (Madžimum Take Off Mass - u daljem tekstu: MTOM) je najveća dozvoljena masa vazduhoplova pri polijetanju, koja odgovara odobrenoj masi utvrđenoj u dokumentu o plovidbenosti vazduhoplova;
12) specijalno pravo vučenja (Special Dranjing Rights - u daljem tekstu: SDR) je obračunska jedinica koju određuje Međunarodni monetarni fond.

II. PRAVA I OBAVEZE PO OSNOVU OBAVEZNOG OSIGURANjA U SAOBRAĆAJU

Obaveze lica koje upravlja prevoznim sredstvom

Član 6

Lice koje upravlja prevoznim sredstvom dužno je da za vrijeme upotrebe prevoznog sredstva ima ugovor o obaveznom osiguranju ili drugi dokaz o osiguranju i da ga predoči na zahtjev ovlašćenog lica.
U slučaju nastupanja osiguranog slučaja, vlasnik, odnosno korisnik prevoznog sredstva dužan je da, u roku od sedam dana od dana nastupanja osiguranog slučaja, o tome obavijesti društvo za osiguranje.
Lice koje upravlja prevoznim sredstvoma dužno je da stavi na raspolaganje oštećenom licu sve informacije neophodne za naknadu štete.

Ugovor o obaveznom osiguranju

Član 7

Vlasnik, odnosno korisnik prevoznog sredstva dužan je da zaključi i redovno obnavlja ugovor o obaveznom osiguranju sa društvom za osiguranje, dok se prevozno sredstvo koristi u saobraćaju.
Ugovor o obaveznom osiguranju iz stava 1 ovog člana društvo za osiguranje zaključuje u skladu sa zakonom, uslovima osiguranja i tarifama premija.
Ugovor o obaveznom osiguranju iz stava 1 ovog člana obavezno se zaključuje prije stavljanja prevoznog sredstva u saobraćaj.
Obaveza društva za osiguranje iz ugovora o osiguranju počinje po isteku 24-tog sata dana koji je u ispravi o osiguranju naveden kao početak osiguranja, a prestaje po isteku 24-tog sata koji je u ispravi o osiguranju naveden kao dan isteka trajanja osiguranja, ako nije drukčije ugovoreno.

Obaveze i prava u slučaju likvidacije, odnosno stečaja

Član 8

Ako je nad društvom za osiguranje sa kojim je zaključen ugovor o obaveznom osiguranju pokrenut postupak likvidacije, odnosno stečaja, vlasnik prevoznog sredstva dužan je da, u roku od 15 dana od dana objavljivanja rješenja o pokretanju likvidacije, odnosno stečaja, zaključi ugovor o obaveznom osiguranju sa drugim društvom za osiguranje, do isteka perioda važenja osiguranja, odnosno važenja registracije.
U slučaju iz stava 1 ovog člana osiguranik ima pravo na obeštećenje neiskorišćenog dijela plaćene premije osiguranja iz likvidacione, odnosno stečajne mase društva za osiguranje u likvidaciji, odnosno stečaju.
Ako vlasnik prevoznog sredstva ne zaključi ugovor o osiguranju iz ovog člana, prevozno sredstvo smatra se neosiguranim.

Osigurana suma

Član 9

Ugovorom o obaveznom osiguranju određuje se osigurana suma koja ne može biti niža od sume utvrđene ovim zakonom.
Osigurana suma utvrđena ugovorom o obaveznom osiguranju predstavlja maksimalnu obavezu društva za osiguranje po jednom štetnom događaju.

Uslovi osiguranja i tarife premija

Član 10

Uslove osiguranja i tarife premija, u skladu sa osnovama za izračunavanje premije i strukture premije (premijski sistem) za obavezno osiguranje u saobraćaju, utvrđuju društva za osiguranje.
Uslovi osiguranja sastavni su dio ugovora o obaveznom osiguranju.
Društvo za osiguranje je dužno da uruči uslove osiguranja osiguraniku, najkasnije u trenutku zaključenja ugovora.
Društvo za osiguranje dužno je da dostavi uslove osiguranja, tarife premija i premijski sistem sa tehničkim osnovama za izračunavanje tarife regulatornom organu, najkasnije 60 dana prije dana predviđenog za početak njihove primjene, radi provjere usklađenosti sa zakonom, aktuarskim načelima i pravilima struke osiguranja.
Ako regulatorni organ utvrdi da akti iz stava 4 ovog člana nijesu u skladu sa zakonom, aktuarskim načelima i pravilima struke, rješenjem će naložiti društvu za osiguranje da ih uskladi.
Društvo za osiguranje ne smije primjenjivati akte iz stava 4 ovog člana ako nijesu usklađena sa zakonom, aktuarskim načelima i pravilima struke osiguranja.

Utvrđivanje premija obaveznih osiguranja

Član 11

Društvo za osiguranje dužno je da obračun premije za svaku grupu premijskog sistema vrši na osnovu odgovarajućih podataka za tu tarifnu grupu, u skladu sa članom 19 ovog zakona. Premijskim sistemom iz stava 1 ovog člana utvrđuju se:
1) osnovi za izračunavanje premije i struktura premije za obavezna osiguranja;
2) minimalni iznos tehničke premije za obavezna osiguranja;
3) najviši procenat bruto premije koji se izdvaja za režijski dodatak;
4) najviši iznos naknade, odnosno provizije koja se