Za pristup kompletnom i ažurnom tekstu ovog dokumeta, molimo vas:


ZAKON

O ŠTRAJKU

(Objavljen u "Sl. listu RCG", br. 43 od 21. jula 2003, 71/05, "Sl. listu Crne Gore", br. 49 od 15. avgusta 2008, 40/11)

Pojam štrajka i sloboda odlučivanja

Član 1

(1) Štrajk je prekid rada koji zaposleni organizuju radi zaštite svojih profesionalnih i ekonomskih interesa u okviru prava i obaveza, koje proističu iz prethodno zaključenih kolektivnih ugovora.
(2) Zaposleni slobodno odlučuju o svom učešću u štrajku.

Vrste štrajka

Član 2

(1) Štrajk se može organizovati u pravnom licu, odnosno njegovom dijelu i kod preduzetnika (u daljem tekstu: poslodavac) ili u grani i djelatnosti, ili kao generalni štrajk.
(2) Štrajk se može organizovati i kao štrajk upozorenja. Štrajk upozorenja može trajati najduže jedan sat.

Donošenje odluke o štrajku

Član 3

(1) Odluku o stupanju u štrajk i štrajk upozorenja kod poslodavca donosi nadležni organ ovlašćene organizacije sindikata ili više od polovine zaposlenih kod poslodavca, odnosno njegovom dijelu.
(2) Odluku o stupanju u štrajk u grani i djelatnosti, odnosno odluku o stupanju u generalni štrajk i štrajk upozorenja donosi nadležni organ ovlašćene organizacije sindikata u Crnoj Gori.

Elementi odluke o stupanju u štrajk

Član 4

Odlukom o stupanju u štrajk utvrđuju se: zahtjevi zaposlenih; vrijeme početka štrajka; mjesto održavanja i način na koji se vodi štrajk i štrajkački odbor koji zastupa interese zaposlenih i u njihovo ime vodi štrajk.

Najava štrajka

Član 5

(1) Štrajkački odbor je dužan da štrajk najavi dostavljanjem poslodavcu odluke o stupanju u štrajk, najkasnije pet dana prije dana određenog za početak štrajka, odnosno 24 sata prije početka štrajka upozorenja, ako ovim zakonom nije utvrđen drugi rok.
(2) Odluka o stupanju u štrajk zaposlenih u grani ili djelatnosti ili u generalni štrajk dostavlja se nadležnom organu reprezentativnog udruženja poslodavaca Crne Gore, osnivaču i nadležnom državnom organu.
(3) Ako se štrajk ispoljava okupljanjem zaposlenih, mjesto okupljanja učesnika u štrajku ne može biti van poslovnih - radnih prostorija, odnosno van kruga poslovnog prostora zaposlenih koji stupaju u štrajk.

Pristupanje postupku mirenja, posredovanja i arbitraži

Član 6

(1) Štrajkački odbor i poslodavac, odnosno pregovaračko tijelo koje odredi poslodavac dužni su da, od dana najave štrajka i za vrijeme štrajka, pokušaju da sporazumno riješe nastali spor ili mogu iznijeti spor pred posebno tijelo za mirenje koje strane u sporu sporazumno obrazuju.
(2) Ako se spor ne riješi u roku od 15 dana od početka štrajka, strane u sporu mogu pozvati da u rješavanju spora učestvuje i predstavnik državnog organa, predstavnici sindikata, ako sindikat nije organizator štrajka, predstavnici Privredne komore, kao i druge stručnjake ili mogu iznijeti spor pred posebno tijelo za posredovanje koje strane u sporu obrazuju.
(3) U slučaju da se spor ne riješi u roku od 30 dana od početka štrajka strane u sporu su dužne da spor iznesu pred arbitražu, u skladu sa Zakonom o radu.

Obaveze štrajkačkog odbora i učesnika u štrajku

Član 7

(1) Štrajkački odbor i zaposleni koji učestvuju u štrajku dužni su da štrajk organizuju i vode na način kojim se ne ugrožava bezbjednost lica i imovine i zdravlje ljudi, onemogućava nanošenje neposredne materijalne štete i omogućava nastavak rada po okončanju štrajka.
(2) Štrajkački odbor i zaposleni koji učestvuju u štrajku ne smiju sprečavati poslodavca da koristi sredstva i raspolaže sredstvima kojima obavlja djelatnost.
(3) Štrajkački odbor i zaposleni koji učestvuju u štrajku ne mogu sprečavati zaposlene koji ne učestvuju u štrajku da rade.

Prestanak štrajka

Član 8

(1) Štrajk prestaje sporazumom strana u sporu ili odlukom organa, odnosno zaposlenih koji su donijeli odluku o stupanju u štrajk.
(2) Za svaki novi štrajk učesnici u štrajku dužni su da donesu novu odluku o štrajku.

Ograničenje prava na štrajk

Član 8a

Zaposleni u Vojsci Crne Gore, policiji i državnim organima, radi zaštite javnog interesa, ne mogu organizovati štrajk ako bi se na taj način ugrozili opšti interesi građana, nacionalna bezbjednost, bezbjednost lica i imovine, kao i funkcionisanje organa vlasti.

Štrajk u određenim djelatnostima

Član 9

(1) U djelatnosti od javnog interesa ili u djelatnosti čiji bi prekid rada zbog prirode posla, mogao da ugrozi život i zdravlje ljudi ili da nanese štetu velikih razmjera pravo na štrajk zaposlenih može se ostvariti ako se ispune i posebni uslovi utvrđeni ovim zakonom.
(2) Djelatnost, u smislu stava 1 ovog člana, jeste djelatnost koju obavlja poslodavac u oblasti: elektroprivrede, vodoprivrede, saobraćaja, PTT usluga, informisanja (radio i televizija), komunalnih djelatnosti (proizvodnja i snabdijevanje vodom, odnošenja smeća, proizvodnja, distribucija i snabdijevanje energenata dr.), zaštite od požara, proizvodnja osnovnih prehrambenih proizvoda, zdravstvene i veterinarske zaštite, prosvjete, kulture, društvene brige o djeci i socijalne zaštite.
(3) Od javnog interesa, u smislu ovog zakona jesu i djelatnosti od posebnog značaja za odbranu i bezbjednost Crne Gore utvrđene u skladu sa zakonom; poslovi neophodni za izvršavanje obaveza utvrđenih međunarodnim ugovorima, kao i djelatnosti čiji bi prekid rada po prirodi posla, u skladu sa posebnim zakonom, mogao da ugrozi život i zdravlje ljudi ili da nanese štetu velikih razmjera.
(4) Ukoliko se štrajk u djelatnosti iz st. 2 i 3 ovog člana organizuje u dijelu poslodavca, obaveza ispunjavanja i posebnih uslova u pogledu ostvarivanja prava na štrajk zaposlenih primjenjuje se samo na taj organizacioni dio.

Minimum procesa rada

Član 10

(1) Zaposleni koji obavljaju djelatnost iz člana 9 ovog zakona mogu početi štrajk, ako se obezbijedi minimum procesa rada koji obezbjeđuje sigurnost ljudi i imovine ili je nezamjenjiv uslov života i rada građana ili rada drugog poslodavca, odnosno pravnog lica ili preduzetnika koji obavlja privrednu ili drugu djelatnost ili uslugu.
(2) Minimum procesa rada, u smislu stava 1 ovog člana, utvrđuje se zavisno od prirode djelatnosti, stepena ugroženosti života i zdravlja ljudi i drugih okolnosti značajnih za ostvarivanje potreba građana, poslodavaca i drugih subjekata (godišnje doba, turistička sezona, školska godina i dr.).
(3) Minimum procesa rada i način njegovog obezbjeđivanja u skladu sa kriterijumima iz stava 2 ovog člana utvrđuje osnivač, odnosno poslodavac.
(4) Prilikom utvrđivanja minimuma procesa rada, u smislu stava 2 ovog člana, osnivač, odnosno poslodavac dužan je da pribavi mišljenje nadležnog organa ovlašćene organizacije sindikata ili više od polovine zaposlenih kod poslodavca, radi postizanja sporazuma.
(5) Zaposlene koji su dužni da rade za vrijeme štrajka radi obezbjeđivanja minimuma procesa rada određuju direktor, odnosno izvršni direktor i štrajkački odbor, najkasnije pet dana prije početka štrajka.

Član 10a

(1) Ako se akt o minimumu procesa rada i načinu njegovog obezbjeđivanja ne donese, u smislu člana 10 ovog zakona, minimum procesa rada i način njegovog obezbjeđivanja utvrđuje se aktom osnivača, odnosno direktora ili izvršnog direktora poslodavca.

Najava štrajka

Član 11

U djelatnostima iz člana 9 ovog zakona štrajk se najavljuje poslodavcu, osnivaču, nadležnom državnom organu, odnosno nadležnom organu lokalne samouprave, najkasnije 10 dana prije početka štrajka, dostavljanjem odluke o stupanju u štrajk i izjave o načinu obezbjeđivanja minimuma procesa rada u skladu sa članom 10 stav 1 ovog zakona.

Pristupanje postupku mirenja, posredovanja i arbitraži

Član 12

(1) U djelatnostima iz člana 9 ovog zakona strane u sporu su dužne, najkasnije u roku od pet dana od nastalog spora, odnosno od najave štrajka, da pokušaju sporazumno da riješe nastali spor ili da iznesu spor pred posebno tijelo za mirenje koje strane u sporu sporazumno obrazuju.
(2) Ukoliko se spor ne riješi u roku od pet dana