Na temelju članka 166. Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine", br. 117/2008.) te članka 29. i članka 43. stavka 2. točke 9. Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci ("Narodne novine", br. 75/2008.) guverner Hrvatske narodne banke donio je

ODLUKU

O EKSTERNALIZACIJI

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 1 od 02 siječnja 2009, 75/09, 2/10)

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

(1) Ovom se Odlukom pobliže propisuju uvjeti za eksternalizaciju, pravila za upravljanje rizicima koji su povezani s eksternalizacijom, obuhvat internih akata u vezi s eksternalizacijom, zahtjevi u svezi s pristupom podacima i dokumentaciji te obavljanjem izravnog nadzora od Hrvatske narodne banke, minimalni sadržaj ugovora s pružateljima usluga te sadržaj dokumentacije za potrebe procjene Hrvatske narodne banke.
(2) Odredbe ove Odluke primjenjuju se na kreditne institucije sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koje su od Hrvatske narodne banke dobile odobrenje za rad i podružnice kreditnih institucija iz trećih država koje su od Hrvatske narodne banke dobile odobrenje za pružanje usluga.
(3) Ova Odluka ne primjenjuje se na postupak eksternalizacije standardiziranih usluga kao što su usluge servisa za međubankovnu komunikaciju (SNjIFT), usluge servisa za međubankovnu komunikaciju i trgovanje (Reuters, Bloomberg), usluge vezane uz upotrebu telekomunikacijske infrastrukture, usluge oglašavanja, usluge čišćenja, usluge ispitivanja tržišta i slično.

II. ZNAČENjE POJMOVA

Članak 2.

(1) Eksternalizacija je ugovorno povjeravanje obavljanja aktivnosti kreditne institucije pružateljima usluga, koje bi kreditna institucija inače obavljala sama.
(2) Aktivnosti koje bi kreditna institucija inače obavljala sama jesu aktivnosti koje kreditnoj instituciji omogućuju obavljanje djelatnosti pružanja bankovnih i/ili financijskih usluga, uključujući i aktivnosti kojima se podržava obavljanje djelatnosti (primjerice, korištenje informacijske tehnologije, upravljanje rizicima, sustav unutarnjih kontrola, kontrolne funkcije).
(3) Pružatelj usluga može biti:
1) članica grupe kreditnih institucija ili
2) bilo koja pravna ili fizička osoba koja je prema propisima države u kojoj je osnovana odnosno u kojoj ima sjedište ili prebivalište, ovlaštena za obavljanje djelatnosti koje su predmet eksternalizacije.

III. UVJETI ZA EKSTERNALIZACIJU

Članak 3.

Kreditna institucija smije eksternalizirati aktivnosti koje kreditnoj instituciji omogućuju obavljanje djelatnosti pružanja bankovnih i/ili financijskih usluga, uključujući i aktivnosti kojima se podržava obavljanje djelatnosti, uz uvjet da eksternalizacija ne narušava:
1) obavljanje redovnog poslovanja kreditne institucije
2) djelotvorno upravljanje rizicima kreditne institucije
3) sustav unutarnjih kontrola kreditne institucije i
4) mogućnost obavljanja supervizije od Hrvatske narodne banke.

Članak 4.

(1) Kreditna institucija ne smije eksternalizirati djelatnost pružanja bankovnih i/ili financijskih usluga za koje je dobila odobrenje nadležnog tijela u skladu sa Zakonom o kreditnim institucijama.
(2) Odgovornost kreditne institucije prema trećima ni u kojem se slučaju ne smije prenijeti na pružatelje usluga.
(3) Kreditna institucija ne smije u cijelosti eksternalizirati kontrolne funkcije definirane u skladu sa Zakonom o kreditnim institucijama.
(4) Iznimno od stavka 3. ovog članka, kreditna institucija smije eksternalizirati funkciju unutarnje revizije uz uvjete i na način propisan člankom 183. Zakona o kreditnim institucijama.

Članak 5.

(1) Kreditna institucija dužna je prije donošenja odluke o eksternalizaciji procijeniti utjecaj eksternalizacije, među ostalim, na:
1) financijske rezultate, kontinuitet poslovanja i reputaciju kreditne institucije
2) troškove, solventnost, likvidnost i kapital kreditne institucije
3) profil rizičnosti kreditne institucije
4) kvalitetu pružanja usluga klijentima
5) stupanj poteškoća i vremena potrebnog za odabir alternativnog pružatelja usluge ili vraćanje obavljanja tih aktivnosti u kreditnu instituciju ako je potrebno.
(2) Kreditna institucija dužna je prije donošenja odluke o eksternalizaciji utvrditi da li propisi države odnosno država u kojima pružatelj usluga posluje omogućuju Hrvatskoj narodnoj banci da, u svrhu postizanja ciljeva supervizije, obavi izravni nadzor dijela poslovanja pružatelja usluga koji ima veze ili se može dovesti u vezu s eksternalizacijom, kao i izravni nadzor obavljanja aktivnosti koje su predmet ugovora.

Članak 6.

(1) Materijalno značajne aktivnosti su one aktivnosti za koje se na temelju procjene iz članka 5. stavka 1. ove Odluke utvrdi:
1) da su od takve važnosti da bi nedostaci ili propusti u vezi s obavljanjem tih aktivnosti mogli značajno utjecati na sposobnost kreditne institucije da ispuni obveze propisane postojećim propisima i/ili nastavi poslovati ili
2) da imaju značajan učinak na upravljanje rizicima kreditne institucije.
(2) Pod materijalno značajnim aktivnostima smatra se i upravljanje rizicima povezanim s aktivnostima koje je kreditna institucija procijenila kao materijalno značajne u smislu stavka 1. ovog članka.
(3) Sve aktivnosti vezane za obavljanje poslova kontrolnih funkcija definiranih u skladu sa Zakonom o kreditnim institucijama i propisa donesenih na temelju tog Zakona smatraju se materijalno značajnim aktivnostima.

IV. PRAVILA ZA UPRAVLjANjE RIZICIMA KOJI SU POVEZANI S EKSTERNALIZACIJOM

Članak 7.

(1) Kreditna institucija dužna je uspostaviti odgovarajući sustav upravljanja rizicima koji su povezani s eksternalizacijom.
(2) Opća pravila za primjenu i uspostavu sustava upravljanja rizicima u smislu Zakona o kreditnim institucijama i propisa donesenih na temelju tog Zakona moraju se primijeniti i na upravljanje rizicima koji su povezani s eksternalizacijom.
(3) Eksternalizirane aktivnosti moraju na odgovarajući način biti obuhvaćene sustavom unutarnjih kontrola kreditne institucije.

V. INTERNI AKTI U VEZI S EKSTERNALIZACIJOM

Članak 8.

(1) Kreditna institucija dužna je internim aktima propisati postupke u vezi s eksternalizacijom.
(2) Interne akte iz stavka 1. ovog članka čini jedan ili više dokumenata koji minimalno moraju sadržavati kriterije i postupke vezane za:
1) proces donošenja odluke o eksternalizaciji
2) procjenu rizika povezanih s eksternalizacijom
3) dubinsku analizu pružatelja usluga
4) odabir pružatelja usluga
5) proces sklapanja ugovora s pružateljima usluga (pregovaranje, definiranje sadržaja ugovora, odobravanje i sklapanje ugovora)
6) upravljanje ugovornim odnosima s pružateljima usluga
7) nadziranje obavljanja aktivnosti koje su predmet ugovora
8) praćenje i izvještavanje uprave kreditne institucije o izloženosti rizicima povezanim s eksternalizacijom.

Članak 9.

Kreditna institucija dužna je za svaku pojedinu eksternalizaciju definirati:
1) uloge i odgovornosti organizacijskih jedinica ili osoba zaduženih za nadzor i upravljanje eksternalizacijom koji moraju imati odgovarajuću razinu znanja i iskustva
2) izlaznu strategiju kreditne institucije u slučaju prijevremenog prestanka ugovornog odnosa i/ili nemogućnosti ispunjenja ugovornih obveza.

VI. PRISTUP DOKUMENTACIJI I PODACIMA

Članak 10.

Kreditna institucija dužna je osigurati da pružatelj usluga omogući samoj kreditnoj instituciji, ovlaštenom revizoru kreditne institucije i Hrvatskoj narodnoj banci pravodoban i neograničen pristup dokumentaciji i