Na osnovi članka 95. Zakona o socijalnoj zaštiti ("Narodne novine", br.10/91 - prečišćeni tekst) ministar rada i socijalne skrbi donosi

PRAVILNIK

O OSTVARIVANjU SOCIJALNE ZAŠTITE

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 10 od 06 ožujka 1991)

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se pravilnikom uređuje ostvarivanje prava i oblika socijalne zaštite utvrđenih Zakonom o socijalnoj zaštiti (u daljnjem tekstu: Zakon) i to:
a) prava u oblasti socijalne zaštite:
1. pravo na osposobljavanje za rad i privređivanje,
2. pravo na usluge socijalnog i drugog stručnog rada,
3. pravo na stalnu novčanu pomoć,
4. pravo na doplatak za pomoć i njegu,
5. pravo samohranog nezaposlenog roditelja na novčanu pomoć za opremu djeteta i
6. pravo samohrane nezaposlene majke na smještaj u organizaciju socijalne zaštite zajedno s djetetom;
b) oblika socijalne zaštite:
1. smještaj u drugu obitelj,
2. smještaj u organizaciju socijalne zaštite,
3. privremena novčana pomoć,
4. jednokratna novčana pomoć,
5. novčana pomoć za osobne potrebe korisnika socijalne zaštite,
6. pomoć za prehranu, nabavu ogrjeva, nabavu odjeće i obuće i u obliku dara i
7. pomoć i njega u kući.

II. UVJETI I NAČIN OSTVARIVANjA PRAVA U OBLASTI SOCIJALNE ZAŠTITE

1. Pravo na osposobljavanje za rad i privređivanje

Članak 2.

Pravo na osposobljavanje za rad i privređivanje ima osoba koja taj oblik zaštite ne ostvaruje po drugoj osnovi i to:
- osoba ometena u psihićkom ili fizićkom razvoju, ako se na osnovi posebnih programa može osposobiti za rad i privređivanje na odgovarajućem poslu s punim radnim vremenom i
- odrasla invalidna osoba ako se, s obzirom na preostalu radnu sposobnost, može osposobiti za rad na drugom odgovarajućem poslu s punim radnim vremenom.

Članak 3.

Osoba ometena u psihićkom ili fizićkom razvoju iz članka 2. ovoga pravilnika može ostvariti pravo na osposobljavanje za rad i privređivanje prije nego što navrši 45 (muškarac) odnosno 40 Šžena) godina života ako su ispunjeni ovi uvjeti:
1. da postoji vjerojatnost da se osoba, s obzirom na prirodu uzroka i stupanj njezine nesposobnosti može osposobiti za rad i privređivanje na odgovarajućem poslu s punim radnim vremenom;
2. da je osoba završila osnovno obrazovanje, odnosno da je navršila 15 godina života;
3. da postoji mogućnost da se osposobljavanje osobe, s obzirom na ometenost u psihičkom ili fizičkom razvoju i druga osobna svojstva, može postići najduže u roku od četiri godine.

Članak 4.

Odrasla invalidna osoba iz članka 2. ovoga pravilnika, kod koje je invalidnost nastala prije navršene 50. (muškarac) odnosno 45. (žena) godine života, može ostvariti pravo na osposobljavanje za rad ako se prekvalifikacijom ili dokvalifikacijom s obzirom na preostalu radnu sposobnost, može osposobiti za rad na drugom odgovarajućem poslu s punim radnim vremenom, pod uvjetom:
1. ako prema stručnoj spremi, općoj naobrazbi, preostaloj radnoj sposobnosti i zdravstvenom stanju postoji vjerojatnost da se može osposobiti za rad na drugom odgovarajućem poslu s punim radnim vremenom, a osposobljavanje se može postići najduže za godinu dana,
2. ako je osigurano zaposlenje nakon završene prekvalifikacije ili dokvalifikacije,
3. ako je prosječni mjesečni prihod po članu domaćinstva u tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem je podnesen zahtjev ili pokrenut postupak po službenoj dužnosti manji od 170 % zajamčenog osobnog dohotka radnika u Republici.

Članak 5.

Postojanje ometenosti u psihičkom ili fizičkom razvoju ili invalidnosti i vjerojatnost da se osoba iz članka 2. ovoga pravilnika može uspješno osposobiti za rad i privređivanje utvrđuje stručna komisija iz članka 82. zakona.

Članak 6.

Korisnik socijalne zaštite koji se radi osposobljavanja za rad upućuje izvan mjesta prebivališta može umjesto prava iz članka 15. Zakona ostvariti oblik socijalne zaštite smještaj u drugu obitelj ili smještaj u organizaciju socijalne zaštite, pod uvjetima i na način propisan ovim pravilnikom za primjenu tih oblika.
2. Pravo na usluge socijalnog i drugog stručnog rada

Članak 7.

Pravo na usluge socijalnog i drugog stručnog rada građanin ostvaruje neposredno u centru za socijalni rad ili u drugoj organizaciji socijalne zaštite.
U svrhu organiziranog pružanja usluga socijalnog i drugog stručnog rada centar za socijalni rad i druge organizacije socijalne zaštite dužni su organizirati rad i dnevni raspored i početak i završetak radnog vremena pojedinih radnika, radnih jedinica i drugih oblika obavljanja rada u skladu s potrebama građana i životnim i drugim uvjetima sredine, tako da se omogući građanima korištenje tim uslugama i izvan njihova radnog vremena.
3. Pravo na stalnu novčanu pomoć

Članak 8.

Visina stalne novčane pomoći utvrđuje se prema osnovici koju čini zajamčeni osobni dohodak radnika u Republici i iznosi:
- za korisnika prava na stalnu novčanu pomoć - pojedinca 65% osnovice,
- za dva korisnika prava na stlanu novčanu pomoć u istom domaćinstvu 110 % osnovice,
- za tri korisnika prava na stalnu novčanu pomoć u istom domaćinstvu 145% osnovice,
- za četiri korisnika prava na stalnu novčanu pomoć istom domaćinstvu 170% osnovice.
Ako u istom domaćinstvu postoji više od četiri korisnika prava na stalnu novčanu pomoć, iznos stalne novčane pomoći utvrđen za četiri korisnika toga prava uvećava se za svakog daljnjeg korisnika za 15% osnovice.

Članak 9.

Iznimno od članka 8. ovoga pravilnika samohranom nezaposlenom roditelju kao i maloljetnoj djeci s kojima živi u domaćinstvu za vrijeme nesposobnosti za rad u smisi članka 24. stavka 2. Zakona iznos stalne novčane pomoći uvećava se za 70%.

Članak 10.

Smatra se da korisnik socijalne zaštite nema neophodno potrebnih sredstava za uzdržavanje ako prihod domaćinstva, utvrđen na osnovi odredaba članaka 20. do 22. Zakona ne prelazi mjesečno iznos stalne novčane pomoći utvrđen prema članku 8. ovoga pravilnika za odgovarajući broj korisnika prava na stalnu novčanu pomoć.

Članak 11.

Ako domaćinstvo korisnika socijalne zaštite u vrijeme donošenja rješenja o ostvarivanju prava na stalnu novčanu pomoć ostvaruje bitno drugačiji ukupni mjesečni prihod zbog novog zaposlenja ili stjecanja drugog redovnog prihoda odnosno prestanka zaposlenja ili gubitka kojeg redovnog prihoda, u osnovicu za izračunavanje prihoda domaćinstva u smislu članka 20. stavka 2. Zakona uračunava se taj prihod.
4. Pravo na doplatak za pomoć i njegu

Članak 12.

Visina doplatka za pomoć i njegu iznosi:
- u punom iznosu 50% zajamčenog osobnog dohotka radnika u Republici,
- u smanjenom iznosu 33% zajamčenog osobnog dohotka radnika u Republici.

Članak 13.

Vrsta i stupanj invaliditeta na osnovi kojega teže i teško invalidna osoba ima pravo na doplatak za pomoć i njegu u smislu članka 28. stavka 3. Zakona su:
1. teža i teška mentalna retardacija,
2. teška tjelesna invalidnost (nepokretnost i uz pomagala, teška pokretnost s inkontinencijom i teška pokretnost s nemogućnošću samoposluživanja),
3. višestruka oštećenost (sljepoća i gluhoća, sljepoća i umjerena mentalna retardacija, gluhoća i umjerena mentalna retardacija, sljepoća i ireparabilni mutizam ili afazija, sljepoća s teškim dijabetesom na dijalizi, sljepoća s teškom bubrežnom bolesti na dijalizi, totalna demencija, kronična psihotična stanja i terminalni stadij malignih bolesti (cachedžia).
5. Pravo samohranog nezaposlenog roditelja na novčanu pomoć za opremu djeteta

Članak 14.

Novčana pomoć za opremu djeteta koju ostvari samohrani nezaposleni roditelj utvrđuje se u iznosu zajamčenog osobnog dohotka radnika u Republici za tromjesečje u kojem je dijete rođeno.
6. Pravo samohrane nezaposlene majke na smještaj u organizaciju socijalne zaštite zajedno s djetetom

Članak 15.

Samohrana nezaposlena majka može ostvariti pravo na smještaj u dom za djecu i omladinu za vrijeme trudnoće i nakon porođaja pod uvjetom
1. da nema stana, odnosno da nema osiguran smještaj za sebe i dijete,
2. da zbog poremećenih odnosa u obitelji nije u mogućnosti ostati s djetetom u obiteljskom stanu.

Članak 16.

Smještaj samohrane nezaposlene majke u dom za djecu i omladinu za vrijeme trudnoće traje 28 dana prije porođaja a nakon porođaja do tri mjeseca života djeteta. Samohrana nezaposlena majka može se za vrijeme trudnoće smjestiti u dom za djecu i omladinu i prije roka iz stavka 1. ovoga članka ako nadležni liječnik utvrdi da je zbog komplikacija u svezi s trudnoćom takav smještaj potreban.
Smještaj samohrane nezaposlene majke u domu za djecu i omladinu prestaje kad dijete navrši tri mjeseca života, a može, na osnovi odluke nadležnog centra za socijalni rad, prestati i prije toga roka ako majka ne preuzme ili zapusti brigu o prehrani, zdravlju, higijeni i drugim potrebama djeteta ili odbija obavljanje drugih poslova utvrđenih programom doma.
Iznimno od stavka 3. ovoga članka smještaj samohrane nezaposlene majke s djetetom u domu za djecu i omladinu može se produžiti do navršene jedne godine života djeteta ako je prema nalazu nadležnog liječnika nužno djetetu osgurati neposrednu majčinu brigu i njegu.

Članak 17.

Samohrana nezaposlena majka može se pod