Na temelju članka 139. stavka 2. i članka 140. stavka 6. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine", br. 150/08, 71/10, 139/10, 22/11 i 84/11) ministar zdravstva i socijalne skrbi donosi
PRAVILNIK
O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANjU DOKTORA MEDICINE IZ OBITELjSKE MEDICINE
(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 129 od 14 novembra 2011)
Članak 1.
Ovim Pravilnikom utvrđuje se trajanje i program specijalističkog usavršavanja doktora medicine iz obiteljske medicine, uvjeti koje moraju ispunjavati zdravstvene ustanove, trgovačka društva koja obavljaju zdravstvenu djelatnost i doktori medicine koji obavljaju privatnu praksu za obavljanje specijalizacije, način provođenja specijalizacije te način polaganja specijalističkog ispita.
Izrazi koji se koriste u ovom Pravilniku, a koji imaju rodno značenje, bez obzira jesu li korišteni u muškom ili ženskom rodu, obuhvaćaju na jednak način muški i ženski rod.
Članak 2.
Pojedini izrazi u smislu ovoga Pravilnika imaju sljedeće značenje:
Specijalizacija jest oblik organiziranog stjecanja kompetencija prema propisanom programu koja se može obavljati samo u ovlaštenim zdravstvenim ustanovama, trgovačkim društvima koja obavljaju zdravstvenu djelatnost, odnosno kod ovlaštenih doktora medicine koji obavljaju privatnu praksu, a koji ispunjavaju uvjete propisane člankom 4. ili 5. ovoga Pravilnika. Pod "doktorom medicine koji obavlja privatnu praksu u djelatnosti obiteljske (opće) medicine" podrazumijeva se i "doktor medicine koji obavlja privatnu praksu u djelatnosti obiteljske (opće) medicine na osnovi koncesije".
Akreditacijsko područje jest nastavak usavršavanja specijalista obiteljske medicine koja se stječe završetkom programa akreditacijskog područja.
Program specijalizacije definira sadržaj i trajanje svih dijelova specijalističkog usavršavanja, popis općih i posebnih kompetencija, uvjete koje moraju ispunjavati pravne i fizičke osobe za obavljanje specijalističkog usavršavanja, obrazac praćenja napredovanja u stjecanju kompetencija, obrazac praćenja obavljenih zahvata, a uključuje i poslijediplomski specijalistički studij "Obiteljska medicina".
Ishodi učenja obuhvaćaju iskaz o tome što specijalizant treba naučiti, razumjeti ili biti sposoban učiniti nakon završenog programa specijalizacije.
Kompetencije predstavljaju skup znanja, vještina i stavova. Razlikuju se opće i posebne kompetencije vezane uz poseban program usavršavanja. Razine usvojenih kompetencija jesu 1, 2 i 3:
1. Specijalizant je svladao tematsko područje na osnovnoj razini i potrebna mu je pomoć i stručni nadzor u radu i rješavanju problema iz tematskog područja.
2. Specijalizant je djelomično svladao tematsko područje i uz djelomični stručni nadzor u mogućnosti je raditi i rješavati probleme iz tematskog područja.
3. Specijalizant je u potpunosti svladao tematsko područje, poznaje odgovarajuću literaturu i u mogućnosti je samostalno raditi i rješavati probleme iz tematskog područja.
Specijalizant jest doktor medicine s kojim je zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme u zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač Republika Hrvatska, županija ili grad, uz ugovoreni probni rad u trajanju od šest mjeseci te kojem je po isteku ugovorenog probnog roka na temelju prijedloga ravnatelja zdravstvene ustanove, izdano rješenje ministra nadležnog za zdravstvo (u daljnjem tekstu: ministar) o odobrenju specijalizacije. Radni odnos specijalizant može zasnovati i u drugoj zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost ili kod doktora medicine privatne prakse. Specijalizant jest i doktor medicine koji obavlja privatnu praksu te doktor medicine kojem je na temelju prijedloga tijela, odnosno osoba iz članka 8. ovog Pravilnika izdano rješenje ministra o odobrenju specijalizacije.
Voditelj programa specijalističkog usavršavanja iz obiteljske medicine jest doktor medicine specijalist obiteljske (opće) medicine sa znanstveno-nastavnim ili stručnim zvanjem i najmanje deset godina radnog staža od kojeg ima najmanje pet godina specijalističkog staža u djelatnosti obiteljske (opće) medicine. Voditelj programa specijalističkog usavršavanja koordinira izvođenje programa specijalističkog usavršavanja iz obiteljske medicine u Republici Hrvatskoj, nadzire rad svih glavnih mentora i mentora i odgovoran je za postupak ocjenjivanja glavnih mentora i mentora od strane specijalizanata. Voditelj programa specijalističkog usavršavanja koordinira izvođenje programa akreditacijskog područja. Voditelja programa specijalističkog usavršavanja uz prethodno pribavljeno mišljenje Hrvatske liječničke komore (u daljnjem tekstu: Komora) imenuje ministar na vrijeme od pet godina.
Glavni mentor jest doktor medicine specijalist obiteljske (opće) medicine sa znanstveno-nastavnim ili stručnim zvanjem ili doktor medicine specijalist obiteljske (opće) medicine s najmanje pet godina specijalističkog staža. Listu glavnih mentora iz obiteljske medicine ministarstvu nadležnom za zdravstvo (u daljnjem tekstu: ministarstvo) predlaže voditelj programa specijalističkog usavršavanja iz obiteljske medicine uz pribavljeno mišljenje Komore. Glavni mentor mora biti u radnom odnosu u zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost, odnosno mora biti nositelj privatne prakse kojoj je dano ovlaštenje ministra sukladno članku 6. ovoga Pravilnika. Glavnog mentora imenuje ministar rješenjem o odobrenju specijalizacije. Glavni mentor može biti mentor istovremeno za najviše pet specijalizanata. Glavni mentor je odgovoran za propisano provođenje cjelokupnog programa specijalističkog usavršavanja. Glavni mentor surađuje s mentorima, prati napredak specijalizanta, redovito provjerava znanja specijalizanta putem provjere znanja i vještina najmanje dva puta godišnje te je odgovoran za točnost podataka u knjižici o specijalističkom usavršavanju doktora medicine i dnevniku rada doktora medicine na specijalističkom usavršavanju. Glavni mentor za svoj rad odgovoran je voditelju programa specijalističkog usavršavanja koji je odgovoran za ocjenjivanje glavnog mentora od strane specijalizanata. Glavni mentor ostvaruje godišnju naknadu za rad po mentorstvu od podnositelja prijedloga za odobrenje specijalizacije iz članka 9. ovoga Pravilnika. Ministarstvo vodi registar glavnih mentora po pravnim i fizičkim osobama koje imaju ovlaštenje za provođenje specijalističkog usavršavanja iz obiteljske medicine.
Mentor jest doktor medicine specijalist obiteljske (opće) medicine s najmanje pet godina specijalističkog staža. Mentor jest i doktor medicine specijalist one grane za koju se izvodi dio programa specijalističkog usavršavanja s najmanje pet godina specijalističkog staža. Listu svih mentora u zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost, ordinaciji privatne prakse iz članka 4. ovoga Pravilnika i zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost, ordinaciji privatne prakse iz članka 5. ovoga Pravilnika donosi ravnatelj zdravstvene ustanove, uprava trgovačkog društva koje obavlja zdravstvenu djelatnost, odnosno nositelj privatne prakse. Mentor mora biti u radnom odnosu u zdravstvenoj ustanovi ili trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost ili mora biti nositelj privatne prakse kojima je dano ovlaštenje ministra sukladno članku 6. ovoga Pravilnika. Specijalizant u svakoj zdravstvenoj ustanovi ili trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost ili ordinaciji privatne prakse u kojoj obavlja dio programa specijalizacije ima mentora. Mentor može istovremeno voditi najviše tri specijalizanta. Mentor je odgovoran za propisano provođenje programa specijalističkog usavršavanja, za točnost podataka u knjižici o specijalističkom usavršavanju doktora medicine u koju bilježi napredak specijalizanta