ZAKON

O ELEKTRONIČKOM NOVCU

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 139 od 10 studenog 2010)

GLAVAI.

OPĆE ODREDBE

Predmet Zakona

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuju:
1) elektronički novac i izdavatelji elektroničkog novca,
2) izdavanje i iskup elektroničkog novca,
3) uvjeti za osnivanje, poslovanje i prestanak rada institucija za elektronički novac sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, uključujući instituciju za elektronički novac pod izuzećem, te nadzor nad njihovim poslovanjem i
4) uvjeti pod kojima institucije za elektronički novac sa sjedištem izvan Republike Hrvatske mogu poslovati u Republici Hrvatskoj.

Definicije

Članak 2.

U smislu ovog Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:
1) "institucija za elektronički novac" jest pravna osoba koja je dobila odobrenje za izdavanje elektroničkog novca,
2) "elektronički novac" jest elektronički, uključujući i magnetski, pohranjena novčana vrijednost koja je izdana nakon primitka novčanih sredstava u svrhu izvršavanja platnih transakcija u smislu zakona kojim se uređuje platni promet i koju prihvaća fizička ili pravna osoba koja nije izdavatelj tog elektroničkog novca, a koja čini novčano potraživanje prema izdavatelju,
3) "kvalificirani udio" jest izravno ili neizravno ulaganje na temelju kojeg ulagatelj, fizička ili pravna osoba, stječe 10 ili više posto udjela u kapitalu te pravne osobe ili u glasačkim pravima u toj pravnoj osobi, odnosno ulaganje manje od 10 posto udjela u kapitalu te pravne osobe ili u glasačkim pravima u toj pravnoj osobi ako postoji značajan utjecaj na upravljanje tom pravnom osobom,
4) "neizravni imatelj udjela" jest neizravni imatelj dionica, poslovnih udjela ili drugih prava koja mu osiguravaju udio u kapitalu pravne osobe ili u glasačkim pravima u pravnoj osobi kako je to uređeno zakonom kojim se uređuju kreditne institucije,
5) "uska povezanost" jest uska povezanost u smislu zakona kojim se uređuju kreditne institucije,
6) "platne usluge" jesu sljedeće usluge koje pružatelji platnih usluga obavljaju kao svoju djelatnost:
1. usluge koje omogućuju polaganje gotovog novca na račun za plaćanje, kao i svi postupci koji su potrebni za vođenje računa za plaćanje;
2. usluge koje omogućuju podizanje gotovog novca s računa za plaćanje, kao i svi postupci koji su potrebni za vođenje računa za plaćanje;
3. usluge izvršenja platnih transakcija, uključujući prijenos novčanih sredstava na račun za plaćanje kod korisnikovog pružatelja platnih usluga ili kod drugog pružatelja platnih usluga:
- izvršenje izravnih terećenja, uključujući jednokratna izravna terećenja,
- izvršenje platnih transakcija putem platnih kartica ili sličnog sredstva,
- izvršenje kreditnih transfera, uključujući trajne naloge;
4. usluge izvršenja platnih transakcija u kojima su novčana sredstva pokrivena kreditnom linijom za korisnika platnih usluga:
- izvršenje izravnih terećenja, uključujući jednokratna izravna terećenja,
- izvršenje platnih transakcija putem platnih kartica ili sličnog sredstva,
- izvršenje kreditnih transfera, uključujući trajne naloge;
5. usluge izdavanja i/ili prihvaćanja platnih instrumenata;
6. usluge novčanih pošiljaka i
7. usluge izvršenja platnih transakcija kad se suglasnost platitelja za izvršenje platne transakcije daje nekim telekomunikacijskim sredstvom, digitalnim ili informatičko-tehnološkim uređajem, a plaćanje se obavlja telekomunikacijskom ili mrežnom operatoru ili operatoru informatičko-tehnološkog sustava, koji djeluje isključivo kao posrednik između korisnika platnih usluga i dobavljača robe i usluga,
7) "država članica" jest država potpisnica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru,
8) "matična država članica" jest država članica u kojoj se nalazi registrirano sjedište izdavatelja elektroničkog novca, a ako izdavatelj elektroničkog novca nema registrirano sjedište prema svojem nacionalnom pravu, država članica u kojoj se nalazi njegova uprava,
9) "država članica domaćin" jest država članica koja nije matična država članica, a u kojoj izdavatelj elektroničkog novca ima podružnicu ili u kojoj pruža platne usluge preko zastupnika ili u kojoj neposredno izdaje elektronički novac i pruža platne usluge,
10) "treća država" jest do pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji svaka strana država, a nakon pristupanja država koja nije država članica,
11) "račun za plaćanje" jest račun kako je definiran zakonom kojim se uređuje platni promet,
12) "platna transakcija" jest transakcija kako je definirana zakonom kojim se uređuje platni promet,
13) "radni dan" jest dan na koji izdavatelj elektroničkog novca izdaje elektronički novac,
14) "potrošač" jest fizička osoba koja sklapa ugovor o izdavanju elektroničkog novca izvan područja svoje gospodarske djelatnosti ili slobodnog zanimanja.

Novčana vrijednost koja se ne smatra elektroničkim novcem

Članak 3.

U smislu ovog Zakona elektroničkim novcem ne smatra se:
1) novčana vrijednost pohranjena na instrumentima koji se mogu upotrebljavati za stjecanje robe ili usluga samo u prostorima izdavatelja instrumenta ili samo unutar ograničene mreže pružatelja usluga ili za ograničeni izbor robe ili usluga u skladu s ugovorom između izdavatelja instrumenta i pružatelja tih usluga niti
2) novčana vrijednost koja se koristi za izvršenje platnih transakcija putem telekomunikacijskih, digitalnih ili informacijsko-tehnoloških uređaja, pri čemu se kupljena roba ili usluge isporučuju i koriste putem telekomunikacijskih, digitalnih ili informacijsko-tehnoloških uređaja, pod uvjetom da telekomunikacijski, digitalni ili informacijsko-tehnološki operator nije samo posrednik između imatelja elektroničkog novca koji je ujedno korisnik platnih usluga i dobavljača robe i usluga.

Izdavatelji elektroničkog novca

Članak 4.

(1) Izdavatelji elektroničkog novca u Republici Hrvatskoj mogu biti:
1) kreditna institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj,
2) institucija za elektronički novac sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, uključujući instituciju za elektronički novac pod izuzećem,
3) Hrvatska narodna banka kada ne djeluje u svojstvu monetarne vlasti i druge javne vlasti,
4) Republika Hrvatska i jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave kada djeluje u svojstvu javne vlasti,
5) kreditna institucija sa sjedištem u državi članici,
6) institucija za elektronički novac sa sjedištem u državi članici,
7) podružnica kreditne institucije iz treće države sa sjedištem u Republici Hrvatskoj,
8) podružnica institucije za elektronički novac iz treće države sa sjedištem u Republici Hrvatskoj i
9) Europska središnja banka kada ne djeluje u svojstvu monetarne vlasti i druge javne vlasti.
(2) Izdavati elektronički novac smiju samo subjekti iz stavka 1. ovog članka.
(3) Izdavatelji iz stavka 1. točke 1. i 7. ovog članka mogu izdavati elektronički novac u skladu s odobrenjem izdanim prema odredbama zakona kojim se uređuje njihovo poslovanje.
(4) Izdavatelji iz stavka 1. točke 2. i 8.