ZAKON

O MJENICI

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 74 od 18 listopada 1994, 92/10)

PRVI DIO

TRASIRANA MJENICA

GLAVAI.

IZDANjE I OBLIK TRASIRANE MJENICE

Članak 1.

Trasirana mjenica sadrži:
1) oznaku da je mjenica, napisanu u samom slogu isprave, na jeziku na kome je sastavljena,
2) bezuvjetni uput da se plati određena svota novca,
3) ime onoga koji treba platiti (trasat),
4) označenje dospjelosti,
5) mjesto gdje se plaćanje treba obaviti,
6) ime onoga kome se ili po čijoj se naredbi mora platiti (remitent),
7) označenje dana i mjesta izdanja mjenice,
8) potpis onoga koji je izdao mjenicu (trasant).

Članak 2.

(1) Isprava u kojoj ne bi bilo ma kojeg od sastojaka nabrojenih u prethodnom članku ne vrijedi kao trasirana mjenica, osim u slučajevima koji su određeni u sljedećim stavcima.
(2) Trasirana mjenica u kojoj nije označena dospjelost, smatra se kao mjenica po viđenju.
(3) Ako nije naročito određeno, vrijedi kao mjesto plaćanja, a ujedno i kao mjesto trasatovog prebivanja, ono mjesto koje je naznačeno pored trasatovog imena.
(4) Trasirana mjenica na kojoj nije naznačeno mjesto izdanja, smatra se da je izdana u mjestu koje je označeno pored trasatovog potpisa.

Članak 3.

(1) Trasirana mjenica može glasiti po naredbi samoga trasanta.
(2) Ona se može vući (trasirati) i na trasanta.
(3) Ona se može izdati (trasirati) za račun treće osobe.

Članak 4.

Trasirana mjenica može biti plativa u mjestu prebivališta treće osobe, bilo u mjestu u kome trasat prebiva, bilo u kojem drugom mjestu (domicilirana trasirana mjenica)

Članak 5.

(1) U trasiranoj mjenici plativoj po viđenju ili na određeno vrijeme po videnju, trasant može odrediti da svota u njoj označena, nosi kamate. U svakoj drugoj trasiranoj mjenici ova odredba o kamatama smatra se kao da nije napisana.
(2) Kamatna stopa mora se naznačiti u mjenici; ako se to ne učini, odredba o kamatama smatra se kao da nije napisana.
(3) Kamate teku od dana izdanja mjenice, ako nije drukčije označeno.

Članak 6.

(1) Ako je mjenična svota napisana slovima i brojevima, u slučaju neslaganja, vrijedi svota napisana slovima.
(2) Ako je mjenična svota napisana više puta slovima. ili više puta brojevima, onda vrijedi najmanja svota

Članak 7.

Iako se na mjenici nalaze potpisi osoba koje su nesposobne da se mjenično obvežu, ili lažni potpisi ili potpisi izmišljenih osoba ili potpisi koji iz bilo kojeg drugog razloga ne obvezuju osobe koje su potpisale mjenicu, ili u ime kojih je ona potpisana, ipak su obveze ostalih potpisnika pravovaljane.

Članak 8.

Tko se na mjenici potpiše kao zastupnik drugoga, mada za to nije bio ovlašten, osobno je po njoj obvezan, a ako je platio, ima ista prava koja bi imao tobože zastupani .Isto vrijedi i za zastupnika koji je prekoračio svoje ovlaštenje.

Članak 9.

(t) Trasant odgovara da će mjenica biti akceptirana i isplaćena.
(2) On sebe može osloboditi odgovornosti za akcept, a svaka odredba kojom bi sebe oslobađao odgovornosti za isplatu smatra se kao da nije ni napisana.

GLAVAII.

INDOSAMENT

Članak 10.

(1) Svaka mjenica i onda kad nije izričito trasirana po naredbi, može se prenijeti indosamentom.
(2) Mjenica u koju je trasant stavio riječ "ne po naredbi" ili drugi izraz, koji znači to isto, može se prenijeti samo u obliku i s učinkom običnog ustupa (cesije).
(3) Mjenica se može indosirati i na samog trasata, bilo da ju je on akceptirao ili ne, na trasanta ili bilo na kojeg drugog obveznika.
(4) Ove osobe mogu je dalje indosirati.

Članak 11.

(1) Indosament mora biti bezuvjetan. Svaki uvjet koji bi bio stavljen smatra se kao da nije napisan.
(2) Djelomičan indosament je ništav.
(3) Indosament na donositelja vrijedi kao bjanko indosament.

Članak 12.

(1) Indosament mora se napisati na mjenici ili na listu koji je za nju vezan (alona) i mora ga indosant potpisati.
(2) Indosament ne mora označivati korisnika, a može se sastojati i iz samog potpisa indosanta (bjanko indosament). U ovom posljednjem slučaju indosament, da bi bio pravovaljan, mora biti napisan na poleđini mjenice ili na alonžu.

Članak 13.

(1) Indosamentom se prenose sva prava koja proistječu iz mjenice.
(2) Kada je indosament neispunjen (bjanko), onda imatelj mjenice može:
1) ispuniti bjanko indosament bilo svojim imenom bilo imenom druge osobe,
2) dalje indosirati mjenicu bjanko ili na ime druge osobe,
3) jednostavno predati mjenicu trećoj osobi, ne ispunjujući bjanko indosament niti stavljajući nov indosament.

Članak 14.

(1) Indosant. odgovara da će mjenica biti akceptirana i isplaćena, osim ako je u indosamentu drukčije određeno.
(2) On može zabraniti da se mjenica dalje indosira u tom slučaju ne odgovara osobama na koje bude mjenica kasnije indosirana.

Članak 15.

(1) Onaj tko drži mjenicu smatra se za njenog zakonitog imatelja, ako svoje pravo dokaže neprekinutim nizom indosamenata. To vrijedi I kad je posljednji indosament bjanko (članak 11. stavak 3.). U pogledu ovog dokazivanja precrtani indosamenti smatraju se da ne postoje. Kad iza bjanko indosamenta dolazi drugi indosament smatra se da je potpisnik tog drugog indosamenta stekao mjenicu bjanko indosamentom.
(2) Ako je netko bilo kakvim događajem lišen mjenice onaj koji je drži I koji je svoje pravo dokazao onako kako je propisano u stavku 1. ovoga članka nije dužan mjenicu predati osim ako ju je stekao zlonamjerno ili je pri stjecanju postupio s velikom nepažnjom.

Članak 16.

(1) Osobe protiv kojih je stavljen zahtjev da ispune svoje obveze iz mjenice ne mogu prema njenom imatelju isticati prigovore koji imaju temelj u njihovim osobnim odnosima sa trasantom ili s kojim prijašnjim imateljem mjenice, osim ako je sadašnji imatelj mjenice prilikom njenog stjecanja svjesno postupio na štetu dužnika.
(2) Ako je mjenica koja je u vrijeme izdanja bila nepotpuna naknadno ispunjena protivno postojećem sporazumu; povreda ovog sporazuma ne može se prigovoriti imatelju mjenice, osim ako ju je stekao zlonamjerno ili ako je pri stjecanju mjenice postupio s velikom nepažnjom.

Članak 17.

(1) Kad indosament sadrži napomenu "vrijednost za naplatu", "za inkaso", "kao punomoć" ili ma kakvu drugu napomenu koja znači nalog , imatelj mjenice može obavljati sva prava koja iz nje proistječu, ali mjenicu može indosirati samo kao prijenos punomoći.
(2) Mjenični obveznici u slučaju iz stavka 1. ovoga članka mogu istaći prema imatelju mjenice samo one prigovore koje mogu istaći prema indosantu.
(3) nalog sadržan u indosamentu iz stavka 1. ovoga članka (indosament - punomoć) ne prestaje uslijed smrti nalogadavca niti uslijed nastupanja njegove poslovne nesposobnosti.

Članak 18.

(1) Kad indosament sadrži napomenu "vrijednost za osiguranje", "vrijednost za zalog" ili ma kakvu drugu napomenu pod kojom se razumijeva zalaganje, imatelj mjenice može obavljati sva prava koja iz nje proistječu ali mjenicu može indosirati samo kao prijenos punomoći.
(2) Mjenični obveznici u takvom slučaju ne mogu istaći protiv imatelja mjenice prigovore koji imaju temelj u njihovim osobnim odnnosima sa indosantom, osim ako je imatelj, stječući mjenicu, svjesno postupio na štetu dužnika.

Članak 19.

(1) Indosiranje nakon dospjelosti proizvodi isti stručnjak kao i indosiranje prije dospjelosti. Ali indosiranje nakon protesta zbog neisplate ili nakon proteka roka određenog za podizanje takvog protesta proizvodi samo učinak običnog ustupa.
(2) Dok se ne dokaže protivno, nedatirani indosament smatra se da je učinjen prije proteka roka određenog za dizanje protesta.

GLAVAIII.

AKCEPTIRANjE

Članak 20.

Imatelj trasirane mjenice, kao i onaj koji je samo drži. može je sve do dospjelosti podnijeti akceptiranje trasatu u mjestu njegovog prebivanja.

Članak 21.

(1) U svakoj trasiranoj mjenici trasant može odrediti da se ona podnese na akceptiranje naznačujući ili ne naznačujući za to rok.
(2) Trasant može i zabraniti da se mjenia podnese na akceptiranje, osim kad je u pitanju trasirana mjenica plativa kod treće osobe ili u mjestu različitom od mjesta u kome trasat prebiva, ili kad je u pitanju trasirana mjenica na određeno vrijeme po viđenju.
(3) Trasa se može isto tako odrediti da se mjenica ne podnosi na akceptiranje prije