ZAKON

O SOCIJALNOJ ZAŠTITI

(Objavljeno u "Narodnim novinama", br. 10 od 06 ožujka 1991, 19/91)

PROČIŠĆENI TEKST

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Socijalna zaštita je organizirana društvena djelatnost u okviru koje se ostvaruje društvena briga i interes za socijalnu sigurnost pojedinih radnika, radnih ljudi i građana kojima je, pored svih drugih društvenih mjera i regulativa za ostvarivanje ekonomske, socijalne i osobne sigurnosti ljudi, potrebna posebna pomoć društvene zajednice.

Članak 2.

Za ostvarivanje Ustavom i zakonom zajamčenih prava i utvrđenih potreba i interesa društva u oblasti socijalne zaštite osniva se Republički fond socijalne zaštite (u daljem tekstu: Republički fond).

Članak 3.

Radnici, radni ljudi i građani odgovorni su za vlastitu socijalnu sigurnost i socijalnu sigurnost osoba o kojima su dužni brinuti, a osobito o djeci i invalidnim i starijim osobama, za humaniziranje svojih životnih i radnih uvjeta, te za unapređivanje osobnih, obiteljskih i zdravstvenih uvjeta života i u tu svrhu razvijaju samozaštitne aktivnosti i oblike solidarnosti.

Članak 4.

Djelatnost socijalne zaštite je od posebnog društvenog interesa.

Članak 5.

Djelatnost socijalne zaštite obavljaju organizacije socijalne zaštite.
Određene poslove socijalne zaštite, pod uvjetima i na način propisan ovim zakonom, mogu obavljati poduzeća i građanske pravne osobe, te socijalni i drugi stručni radnici i građani samostalno osobnim radom (u daljem tekstu: drugi oblici organiziranja obavljanja djelatnosti socijalne zaštite).

Članak 6.

Rad organizacije socijalne zaštite i drugih oblika organiziranja obavljanja djelatnosti socijalne zaštite je javan.
Javnost se može isključiti u pojedinim postupcima kada je to zakonom propisano.

Članak 7.

Organizacija socijalne zaštite može uz svoju osnovnu djelatnost, obavljati sporednu privrednu i neprivrednu djelatnost, ako je to dio programa brige i zaštite, te odgoja i osposobljavanja korisnika u posebnim uvjetima ili ako služi racionalnijem obavljanju osnovne djelatnosti.

Članak 8.

U obavljanju djelatnosti organizacije socijalne zaštite i drugi oblici organiziranja obavljanja djelatnosti socijalne zaštite surađuju s korisnicima socijalne zaštite i članovima njihovih obitelji, njihovim starateljima i hraniteljima, građanima, mjesnim zajednicama, društvenim organizacijama i udruženjima građana i organizacijama u oblasti zdravstva, društvene brige o djeci predškolskog uzrasta, odgoja i obrazovanja i drugim.

Članak 9.

Smještajem osoba u drugu obitelj ili organizaciju socijalne zaštite ne prestaju prava i dužnosti roditelja, staratelja i srodnika prema toj osobi, utvrđena Zakonom o braku i porodičnim odnosima.
Smještajem osobe u drugu obitelj ili u organizaciju socijalne zaštite ne mijenja se prebivalište te osobe.

Članak 10.

Prava iz socijalne zaštite ne mogu se prenositi na drugu osobu ni nasljeđivati, niti mogu biti predmetom izvršenja.

II. ZADOVOLjAVANjE SOCIJALNO-ZAŠTITNIH POTREBA

1. Korisnici socijalne zaštite

Članak 11.

Korisnici socijalne zaštite su radnici, radni ljudi i građani utvrđeni ovim zakonom, kao što su:
- maloljetne osobe bez roditeljskog staranja,
- osobe koje žive u nepovoljnim obiteljskim prilikama,
- materijalno neosigurane osobe,
- invalidne i druge osobe ometene u psihičkom ili fizičkom razvoju,
- osobe društveno neprihvatljivog ponašanja,
- duševno bolesne osobe i ovisnici o alkoholu i drugim sredstvima,
- osobe lišene slobode i njihove obitelji, kao i osobe otpuštene s institucionalnog tretmana i njihove obitelji,
- ostale osobe kojima je, zbog posebnih okolnosti, potrebna socijalna zaštita.
2. Oblici socijalne zaštite

Članak 12.

Oblici socijalne zaštite su mjere i akcije koje se poduzimaju u cilju sprečavanja, uklanjanja i ublažavanja socijalno-zaštitnih potreba, te usluge i novčana i druga materijalna davanja, kao što su:
- osposobljavanje za rad i privređivanje,
- usluge socijalnog i drugog stručnog rada,
- smještaj u druge obitelji,
- smještaj u organizacije socijalne zaštite,
- novčane pomoći (stalne, privremene, jednokratne i druge),
- pomoć i njega u kući, te
- ostali oblici socijalne zaštite utvrđeni zakonom.

Članak 13.

U okviru oblika socijalne zaštite iz članka 12. ovoga zakona utvrđuju se prava i to:
- pravo na osposobljavanje za rad i privređivanje,
- pravo na usluge socijalnog i drugog stručnog rada, pravo na stalnu novčanu pomoć,
- pravo na doplatak za pomoć i njegu,
- pravo samohranog nezaposlenog roditelja na novčanu pomoć za opremu djeteta,
- pravo samohrane nezaposlene majke na smještaj u organizaciji socijalne zaštite zajedno s djetetom.
Pravo na osposobljavanje za rad i privređivanje

Članak 14.

Pravo na osposobljavanje za rad i privređivanje ima osoba koja taj oblik zaštite ne ostvaruje po drugoj osnovi, a ispunjava uvjete koje propiše ministar rada i socijalne skrbi.
Korisnicima socijalne zaštite koji su stekli pravo na osposobljavanje za rad i privređivanje na osnovi stavka 1. ovoga članka osigurava se stručno osposobljavanje za samostalan život i rad odnosno prekvalifikacija ili dokvalifikacija radi osposobljavanja za rad na drugom odgovarajućem poslu s punim radnim vremenom na teret sredstava socijalne zaštite.
Ako je radi zapošljavanja korisnika socijalne zaštite nakon osposobljavanja za rad i privređivanje potrebno adaptirati prostorije, strojeve, druge uređaje i sredstva za rad i omogućiti korisniku prilagođavanje na tehnologiju i uvjete rada, Republički fond sudjeluje u osiguravanju sredstava za te potrebe u visini utvrđenoj ugovorom sa zainteresiranim poduzećem, poduzećem za zapošljavanje invalida i drugim poslodavcima kojima se utvrđuje namjena, i način korištenja sredstava.

Članak 15.

Korisnik koji se radi osposobljavanja za rad i privređivanje upućuje izvan mjesta prebivališta ima pravo na novčanu pomoć za pokriće troškova smještaja i prehrane odnosno novčanu pomoć za pokriće troškova prijevoza.

Članak 16.

Korisniku koji je stekao pravo na osposobljavanje za rad i privređivanje prestaje to pravo:
- ako zbog nastalih promjena više ne ispunjava utvrđene uvjete na osnovi kojih mu je priznato pravo,
- ako svojom krivnjom ne stupi na osposobljavanje u roku utvrđenom rješenjem kojim mu je priznato pravo,
- ako samovoljno prekine započeto osposobljavanje.
Pravo na usluge socijalnog i drugog stručnog rada

Članak 17.

Pravo na usluge socijalnog i drugog stručnog rada imaju svi radnici, radni ljudi i građani neovisno o materijalnim mogućnostima i korištenju drugih oblika socijalne zaštite.

Članak 18.

Pod uslugom socijalnog i drugog stručnog rada prema ovom zakonu smatra se stručni rad koji obavljaju organizacije socijalne zaštite kojim se radnicima, radnim Ijudima i građanima osigurava zadovoljavanje raznih potreba i zaštita njihovih prava i interesa, a naročito savjetovanje u obiteljskim i bračnim problemima, organiziranje i osiguravanje određenih odgojnih sadržaja djeci i omladini, organiziranje rada s djecom društveno neprihvatljivog ponašanja, mjere i akcije na suzbijanju i sprečavanju ovisnosti o alkoholu i drugim sredstvima, skitnje i drugih oblika društveno neprihvatljivog ponašanja i zadovoljavanje drugih potreba u socijalnoj zaštiti radnika, radnih ljudi i građana putem njihovog organiziranja u mjesnoj zajednici i u organizacijama koje obavljaju privredne i društvene djelatnosti.
Pravo na stalnu novčanu pomoć

Članak 19.

Pravo na stalnu novčanu pomoć ima korisnik socijalne zaštite :
- koji nama neophodnih sredstava za uzdržavanje i
- koji je potpuno nesposoban za privređivanje.

Članak 20.

Smatra se da korisnik socijalne zaštite nema neophodno potrebnih sredstava za uzdržavanje, ako prihod ostvaren s osnove radnog odnosa i drugi prihod domaćinstva po jednom članu ne prelazi mjesečno iznos prihoda, u visini 30% od prosječnog mjesečnog čistog osobnog dohotka radnika u Republici u prethodnom polugodištu i ako osim kuće i okućnice u površini do 2.000 četvornih metara, domaćinstvo nema drugog zemljišta.
Kao prihod ostvaren s osnova radnog odnosa uzima se prosječni mjesečni iznos čistog osobnog dohotka, naknada i drugih primanja s osnova radnog odnosa