NAPOMENA:
Danom početka primene Zakona o sudijama ("Sl. glasnik RS", br. 116 od 22. decembra 2008) prestaje da važi odredba člana 51. stav 2. Zakona o sudskim taksama ("Službeni glasnik RS", br. 28/94, 53/95, 16/97, 34/01 - dr. zakon, 9/02, 29/04 i 61/05) u delu koji se odnosi na pravosudni dodatak.
-----------------------------

ZAKON

O SUDSKIM TAKSAMA

(Objavljen u "Sl. glasniku RS" broj 28 od 22. aprila 1994, 53/95, 16/97, 34/01, 9/02, 29/04, 61/05, 116/08, 31/09, 101/11, 93/12)

I. OPŠTE ODREDBE

Član 1.

U postupku pred sudovima plaćaju se sudske takse (u daljem tekstu: takse) po odredbama ovog zakona i Taksene tarife koja je njegov sastavni deo.

Član 2.

Takse propisane ovim zakonom plaćaju lica po čijem predlogu ili u čijem interesu se preduzimaju radnje u sudskom postupku, za koji je ovim zakonom utvrđeno plaćanje takse.
Za podneske i za zapisnike koji zamenjuju podneske taksu je dužno da plati lice koje ih podnosi, odnosno lice na čiji zahtev se sastavlja zapisnik.
Za odluku prvostepenog suda taksu je dužan da plati tužilac, odnosno predlagač, a za sudsko poravnanje taksu su dužne da plate obe strane, ukoliko u poravnanju nije drugačije ugovoreno.
Za odluku drugostepenog suda i za odluku po vanrednom pravnom sredstvu, sudsku taksu je dužan da plati podnosilac žalbe, odnosno lice u čijem interesu je pokrenut postupak po vanrednom pravnom sredstvu.
Kada su, u skladu sa odredbama ovog zakona, taksu dužna da plate dva ili više lica zajedno, njihova obaveza je solidarna.
Lica iz st. 1. do 5. ovog člana su takseni obveznici u smislu ovog zakona.

Član 3.

Obaveza plaćanja takse (u daljem tekstu: taksena obaveza) nastaje:
1) za podneske (tužbe, odgovore na tužbe, žalbe i druga pravna sredstva) - kada se predaju sudu, odnosno kada se izvrši obračun takse, ako njen iznos zavisi od vrednosti predmeta spora, a za podneske predate na zapisnik - kada je zapisnik sastavljen;
2) za sudske prepise - kada se zatraže od suda;
3) za sudske odluke - kada se objave, a ako stranka nije prisutna objavljivanju ili ako odluka nije javno objavljena - kada se stranci ili njenom zastupniku dostavi prepis odluke;
4) sudska poravnanja - kada se zaključe;
5) za paušalnu taksu u postupku raspravljanja zaostavštine - kada rešenje o nasleđivanju postane pravosnažno;
6) u postupku reorganizacije i u stečajnom postupku - kada odluka kojom se usvaja plan reorganizacije, odnosno odluka o glavnoj deobi u stečajnom postupku postanu pravnosnažne;
7) za ostale radnje - kada se zatraži njihovo preduzimanje.

Član 4.

Taksa se plaća najkasnije u roku od osam dana od dana nastanka taksene obaveze, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Član 5.

Za podneske i odluke u upravnim sporovima u stvarima penzijskog, invalidskog i zdravstvenog osiguranja, dečijeg dodatka, starateljstva, usvojenja i socijalne pomoći, taksa se plaća samo ako tužba bude pravosnažno odbijena ili odbačena.
Taksena obaveza iz stava 1. ovog člana nastaje danom pravosnažnosti odluke kojom je tužba odbijena ili odbačena.

Član 6.

Takse predviđene Taksenom tarifom plaćaju se u sudskim taksenim markama ili u gotovom novcu.
Taksene marke lepe se na podnesku ili na sudskom spisu i poništavaju se igličastim štambiljem koji buši taksenu marku tako da na njoj piše: "poništeno" ili okruglim štambiljem suda.
Taksa u iznosu do 1.000 dinara po pravilu se plaća u sudskim taksenim markama, a može se platiti i u gotovom novcu, dok se taksa u iznosu preko 1.000 dinara uvek plaća u gotovom novcu.
Takseni obveznik taksu u gotovom novcu plaća tako što iznos takse uplaćuje na propisani račun i potvrdu o uplati prilaže uz podnesak za koji je taksa plaćena. Kada se podnosi potvrda o plaćenoj taksi za sudsku odluku, takseni obveznik je dužan da na njoj označi broj odluke za koju se taksa plaća.

Član 7.

Nedovoljno plaćena ili neplaćena taksa ne zadržava tok sudskog postupka, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
Ako takseni obveznik zahteva, sud je dužan da primi podneske koji nisu taksirani ili su nedovoljno taksirani.
U slučajevima iz st. 1. i 2. ovog člana taksa se naplaćuje u skladu sa odredbom člana 37. ovog zakona.

Član 8.

Naplata takse zastareva u roku od tri godine po isteku kalendarske godine u kojoj je nastala taksena obaveza.

II. OSLOBAĐANjE OD PLAĆANjA TAKSE

Član 9.

Od plaćanja takse oslobođeni su Republika Srbija, državni organi i posebne organizacije, organi autonomne pokrajine i organi jedinice lokalne samouprave, organizacije Crvenog krsta, kao i izdržavana lica u postupcima u vezi zakonskog izdržavanja i lica koja zahtevaju isplatu minimalne zarade.
Taksu za podneske i radnje ne plaćaju lica koja Republici Srbiji, socijalno-humanitarnim, naučnim ili kulturnim organizacijama, ustanovama ili fondacijama poklanjaju svoju imovinu ili se u njihovu korist odriču prava svojine na nepokretnostima ili im bez naknade ustupaju druga stvarna prava na nepokretnostima.
Strana država je oslobođena plaćanja takse ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom ili pod uslovom uzajamnosti.
U slučaju sumnje o postojanju uzajamnosti mišljenje daje ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa.

Član 10.

Sud može osloboditi taksenog obveznika od plaćanja takse ako bi plaćanjem takse, imajući u vidu visinu sredstava iz kojih se obveznik i članovi njegovog domaćinstva izdržavaju, ta sredstva bila u tolikoj meri umanjena da bi time bila ugrožena njihova socijalna sigurnost.
Odluku iz stava 1. ovog člana donosi prvostepeni sud na predlog taksenog obveznika. Pre donošenja odluke sud će oceniti sve okolnosti, a naročito će uzeti u obzir vrednost merodavnu za naplatu takse, ukupan prihod taksenog obveznika i članova njegovog domaćinstva, broj lica koja takseni obveznik izdržava.
Pod domaćinstvom se, u smislu ovog zakona, podrazumeva zajednica života, privređivanja i trošenja ostvarenih prihoda.
Izdržavana lica, u smislu ovog zakona su:
1) maloletna deca, odnosno usvojenici,
2) deca, odnosno usvojenici na redovnom školovanju ili na vanrednim studijama, ako su nezaposleni - do navršene 26. godine života,
3) unuci, ako ih roditelji ne izdržavaju i ako žive u domaćinstvu sa obveznikom,
4) bračni drug i
5) roditelji, odnosno usvojioci.

Član 11.

Visinu prihoda taksenog obveznika sud utvrđuje na osnovu uverenja nadležnog organa, odnosno drugih dokaza koje takseni obveznik podnese o svom imovnom stanju.
Uverenje iz stava 1. ovog člana sadrži podatke o visini prihoda taksenog obveznika i članova njegovog domaćinstva, kao i o drugim izvorima prihoda i uopšte o imovnom stanju lica kome se izdaje uverenje.
Uverenje iz stava 1. ovog člana služi kao dokaz za oslobađanje od plaćanja takse samo ako od njegovog izdavanja do podnošenja predloga za oslobođenje nije proteklo više od šest meseci.
Uverenje iz stava 1. ovog člana podnosi takseni obveznik uz predlog za oslobođenje od plaćanja takse.
Sud može po službenoj dužnosti pribaviti i proveriti potrebne podatke o imovnom stanju taksenog obveznika i članova njegovog domaćinstva, a može o tome saslušati i protivnu stranku.
Protiv rešenja suda kojim se usvaja predlog za oslobođenje od plaćanja takse nije dozvoljena žalba.

Član 12.

Strani državljanin oslobodiće se od plaćanja takse ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom ili pod uslovom uzajamnosti.
U slučaju sumnje o postojanju uzajamnosti mišljenje daje ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa.

Član 13.

Oslobođenje od plaćanja takse dato u parničnom, vanparničnom i krivičnom postupku, kao i u postupku u upravnim sporovima važi i u postupku izvršenja odluka donetih u tim postupcima, ako se izvršenje zahteva u roku od tri meseca po pravosnažnom okončanju postupka.
Oslobođenje od plaćanja takse u vanparničnom i izvršnom postupku važi i u parničnom postupku koji nastane u toku i povodom vanparničnog i izvršnog postupka.

Član 14.

Rešenje o oslobađanju od plaćanja takse odnosi se na sve takse po odgovarajućem predmetu bez obzira kada je nastala taksena obaveza.
Ukoliko je pokrenut postupak za naplatu takse za podneske, radnje i isprave za koje je taksena obaveza nastala pre donošenja rešenja iz stava 1. ovog člana, postupak će se obustaviti, a taksa koja je bila naplaćena će se vratiti.

Član 15.

Sud može u toku postupka ukinuti rešenje o oslobađanju od plaćanja takse ako utvrdi da je takseni obveznik u stanju da plati taksu a tom prilikom će odlučiti da li će obveznik u potpunosti ili delimično platiti takse od kojih je bio ranije oslobođen.

Član 16.

Ako sudski postupak traje duže od dve godine lice oslobođeno od plaćanja sudske takse dužno je da po isteku druge i svake sledeće godine trajanja postupka podnese novo uverenje o svom imovnom stanju.

Član 17.

Staralac odsutnog lica čije je boravište nepoznato, staralac imovine čiji je sopstvenik nepoznat, privremeni zastupnik stranke koga sud postavi u postupku i branilac po službenoj dužnosti, nisu dužni da plaćaju