ZAKON

O NASLEĐIVANjU

(prečišćen tekst)

(Objavljen u "Sl. listu SFRJ", br. 42 od 15. septembra 1965)

DEO PRVI

NASLEDNO PRAVO

GLAVA PRVA

OPŠTE ODREDBE

Jedinstvo naslednog prava

Član 1

Nasledno pravo u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji je jedinstveno i ostvaruje se po odredbama ovog zakona.

Predmet nasleđivanja

Član 2

Nasleđivati se mogu stvari i prava koja pripadaju pojedincima.

Nasleđivanje poljoprivrednog zemljišta.

Član 3

Nasleđivanjem se ne može preći zakonom određena veličina poljoprivrednog zemljišta koju pojedinci mogu imati u svojini.

Ravnopravnost u nasleđivanju.

Član 4

Građani su, pod istim uslovima, ravnopravni u nasleđivanju.
Muška i ženska lica ravnopravna su u nasleđivanju.

Nasledna prava stranaca

Član 5

Strani državljani imaju u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, pod uslovima primene načela reciprociteta, ista nasledna prava kao i domaći državljani.

Osnovi pozivanja na nasleđe

Član 6

Naslediti se može na osnovu zakona i na osnovu testamenta.

Raspolaganje testamentom

Član 7

Zaveštavalac može testamentom raspolagati svojom imovinom na način i u granicama koji su određeni u zakonu.

Zaostavština bez naslednika

Član 8

Zaostavština bez naslednika postaje društvena svojina.

GLAVA DRUGA

NASLEĐIVANjE NA OSNOVU ZAKONA

I Zakonski naslednici

1. Nasledni redovi

Krug zakonskih naslednika

Član 9

Na osnovu zakona nasleđuju umrloga svi njegovi potomci, njegovi usvojenici i njihovi potomci, njegov bračni drug, njegovi roditelji, njegova braća i sestre i njihovi potomci, i njihovi ostali preci.
Ova lica nasleđuju po naslednim redovima.
Naslednici bližeg naslednog reda isključuju iz nasledstva lica daljeg naslednog roda.

a) Prvi nasledni red

Potomci i bračni drug umrloga

Član 10

Zaostavštinu umrloga nasleđuju pre svih njegova deca i njegov bračni drug.
Oni nasleđuju na jednake delove.

Pravo predstavljanja

Član 11

Deo zaostavštine koji bi pripao ranije umrlom detetu da je nadživelo ostavioca nasleđuju njegova deca, unuci ostaviočevi, na jednake delove, a ako je neki od unuka umro pre ostavioca, onda deo koji bi njemu pripao da je bio živ u trenutku smrti ostaviočeve nasleđuju njegova deca, praunuci ostaviočevi, na jednake delove, i tako redom sve dokle ima potomaka ostaviočevih.

Smanjenje dela bračnog druga

Član 12

Kad ima dece iz ranijih brakova ostaviočevih, a imovina njegovog bračnog druga iznosi više od dela koji bi mu pripao pri podeli zaostavštine na jednake delove, onda svakom ostaviočevom detetu, bez obzira iz kojeg je braka, pripada dvaput veći deo nego bračnom drugu.

b) Drugi nasledni red

Roditelji i bračni drug umrloga

Član 13

Zaostavštinu umrloga koji nije ostavio potomke nasleđuju njegovi roditelji i njegov bračni drug.
Roditelji umrloga nasleđuju jednu polovinu zaostavštine na jednake delove, a drugu polovinu zaostavštine nasleđuje bračni drug umrloga.
Ako posle umrloga nije ostao bračni drug, roditelji umrloga nasleđuju celu zaostavštinu na jednake delove.

Braća i sestre umrloga i njihovi potomci

Član 14

Ako je jedan roditelj ostaviočev umro pre ostavioca, deo zaostavštine koji bi mu pripao da je nadživeo ostavioca nasleđuju njegova deca (braća i sestre ostaviočevi), njegovi unuci i praunuci i njegovi dalji potomci, po pravilima koja važe za slučaj kad umrloga nasleđuju njegova deca i ostali potomci.
Ako su oba roditelja ostaviočeva umrla pre ostavioca, deo zaostavštine koji bi svakome od njih pripao da je nadživeo ostavioca nasleđuju potomci, kako je izloženo u stavu 1. ovog člana.
U svim slučajevima ostaviočeva braća i sestre samo po ocu nasleđuju na jednake delove očev deo zaostavštine, braća i sestre samo po majci nasleđuju na jednake delove majčin deo, a rođena braća i sestre nasleđuju na jednake delove sa braćom i sestrama po ocu očev deo, a sa braćom i sestrama po majci majčin deo.

Ako je jedan roditelj umro bez potomstva

Član 15

Ako je jedan roditelj ostaviočev umro pre ostavioca a nije ostavio nijednog potomka, deo zaostavštine koji bi mu pripao da je nadživeo ostavioca nasleđuje drugi roditelj, a ako je i ovaj umro pre ostavioca, njegovi potomci nasleđuju ono što bi pripalo i jednom i drugom roditelju, kako je izloženo u članu 14 ovog zakona.

Ako su oba roditelja umrla bez potomstva

Član 16

Ako su oba roditelja ostaviočeva umrla pre ostavioca a nisu ostavili nijednog potomka, celu zaostavštinu nasleđuje nadživeli bračni drug ostaviočev.

v) Treći nasledni red

Dedovi i babe umrloga

Član 17

Zaostavštinu umrloga koji nije ostavio ni potomke, ni roditelje, niti su ovi ostavili nekog potomka, ni bračnog druga, nasleđuju njegovi dedovi i babe.
Jednu polovinu zaostavštine nasleđuju deda i baba sa očeve strane, a drugu polovinu deda i baba sa majčine strane.

Prava deda i babe iste loze

Član 18

Deda i baba iste loze nasleđuju na jednake delove.
Ako je neki od ovih predaka jedne loze umre pre ostavioca, deo zaostavštine koji bi mu pripao da je nadživeo ostavioca nasleđuju njegova deca, njegovi unuci i njegovi dalji potomci, po pravilima koja važe za slučaj kad umrloga nasleđuju njegova deca i ostali potomci.
U svemu ostalom za nasledno pravo deda i babe jedne loze i njihovih potomaka važe pravila po kojima nasleđuju roditelji ostaviočevi i njihovi potomci.

Ako su deda i baba jedne loze umrli bez potomstva

Član 19

Ako su deda i baba jedne loze umrli pre ostavioca a nisu ostavili nijednog potomka, deo zaostavštine koji bi im pripao da su nadživeli ostavioca nasleđuju deda i baba druge loze, njihova deca, njihovi unuci i njihovi dalji potomci, kako je izloženo u članu 18 ovog zakona.

g) Četvrti nasledni red

Pradedovi i prababe

Član 20

Zaostavštinu umrloga koji nije ostavio ni potomke ni roditelje, niti su ovi ostavili nekog potomka, ni bračnog druga, ni deda i babu, niti su ovi ostavili nekog potomka, nasleđuju njegovi pradedovi i prababe sa majčine strane.

Član 21

Od dela koji pripada pradedovima i prababama umrloga sa očeve strane, jednu polovinu nasleđuju na jednake delove roditelji njegovog deda po ocu, a drugu polovinu roditelji njegove babe po ocu.
I pradedovi i prababe sa majčine strane nasleđuju na način izložen u stavu 1 ovog člana deo koji im pripada.
Ako nema koga od ovih predaka, deo koji bi mu pripadao da je u životu nasleđuje predak koji mu je bio bračni drug.
Ako nema jednog para ovih predaka, delove koji bi im pripali da su u životu nasleđuje drugi par iste loze.
Ako nema pradedova i prababa jedne loze, deo zaostavštine koji bi im pripao da su u životu nasleđuju pradedovi i prababe druge loze.

d) Ostali nasledni redovi

Ostali preci

Član 22

Posle pradedova i prababa, zaostavštinu umrloga nasleđuju dalji njegovi preci, redom, shodno pravilima po kojima nasleđuju njegovi pradedovi i njegove prababe.

2. Posebne odredbe za neke naslednike

a) Vanbračna deca

Član 23

Deca rođena van braka i njihovi potomci imaju na zaostavštinu svoga oca, svoje majke i njenih srodnika ista nasledna prava kao i bračna deca.
Otac, majka i njeni srodnici imaju na zaostavštinu dece rođene van braka i njihovih potomaka ista nasledna prava kao i na zaostavštinu bračne dece i njihovih potomaka.
Vanbračna deca i njihovi potomci imaju na zaostavštinu očevih srodnika ista nasledna prava kao i bračna deca i njihovi potomci ako je otac vanbračno dete priznao za svoje pred nadležnim organima, ili ako ga je doveo da s njim živi, ili ako je na drugi način pokazao da ga priznaje za svoje.
U tom slučaju očevi srodnici imaju na zaostavštinu vanbračne dece i njihovih potomaka ista nasledna prava kao i na zaostavštinu bračne dece i njihovih potomaka.

b) Pozakonjena deca

Član 24

Deca rođena van braka koja se po zakonu smatraju kao da su rođena u braku izjednačuju se u pogledu nasleđa sa decom rođenom u braku.

v) Usvojenici

Član 25

Usvojenik i njegov i potomci imaju prema usvojiocu ista nasledna prava kao i usvojiočeva deca i drugi njegovi potomci, osim ako pri usvojenju nisu ta prava ograničena ili sasvim isključena.
Usvojenik i njegovi potomci ne nasleđuju usvojiočeve srodnike, njegovog bračnog druga, ni druge njegove usvojenike.
Usvojilac i njegovi srodnici nisu zakonski naslednici usvojenika.
Usvojenjem ostaju nedirnuta prava nasleđivanja između usvojenika i njegovih srodnika.

Član 26

Usvojenik i njegovi potomci ne mogu naslediti usvojioca ako je usvojilac bio podneo zahtev za prestanak usvojenja, a posle njegove smrti se utvrdi da je zahtev bio osnovan.

g) Bračni drug

Kad bračni drug gubi pravo da nasledi

Član 27

Pravo nasleđivanja između bračnih drugova prestaje razvodom braka i poništenjem braka.
Bračni drug nema pravo na nasleđe:
1) ako je ostavilac bio podneo tužbu za razvod braka, a posle smrti ostaviočeve se utvrdi da je tužba bila osnovana,
2) ako njegov brak sa ostaviocem bude oglašen za nepostojeći, ili bude poništen, posle smrti ostaviočeve iz uzroka za čije je postojanje nadživeli bračni drug znao u vreme zaključenja braka,
3) ako je njegova zajednica života sa ostaviocem bila trajno prestala njegovom krivicom ili u sporazumu sa ostaviocem.

Povećanje naslednog dela bračnog druga

Član 28

Kad je bračni drug koji nema nužnih sredstava za život pozvan za nasleđe sa naslednicima drugog naslednog reda, sud može, na zahtev bračnog druga, odlučiti da bračni drug nasledi i jedan deo onog dela zaostavštine koji bi po zakonu trebalo da naslede ostali naslednici, a može odlučiti i da bračni drug nasledi celu zaostavštinu, ako je ona tako male vrednosti da bi njenom podelom bračni drug zapao u oskudicu.
Pri odlučivanju sud će uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, a naročito imovinske prilike i sposobnost za privređivanje bračnog druga, imovinske prilike ostalih naslednika i njihovu sposobnost za privređivanje i vrednost zaostavštine.

d) Roditelji

Povećanje naslednog dela roditelja

Član 29

Kad su roditelji koji nemaju nužnih sredstava za život pozvani na nasleđe sa bračnim drugom ostaviočevim, sud može, na njihov zahtev, odlučiti da naslede i jedan deo onog dela zaostavštine koji bi po zakonu trebalo da nasledi bračni drug, a može odlučiti da roditelji naslede celu zaostavštinu, ako je ona jako male vrednosti da bi njenom podelom roditelji zapali u oskudicu.
Ako je između roditelja ostaviočevih zajednica života trajno prestala, a samo jedan roditelj nema nužnih sredstava za život, on može zahtevati povećanje naslednog dela kako prema bračnom drugu tako i prema drugom roditelju ostaviočevom.
Ako je jedan roditelj ostaviočev umro pre ostavioca, nadživeli roditelj koji nema nužnih sredstava za život može zahtevati povećanje svog naslednog dela i prema naslednicima umrlog ostaviočevog roditelja.
Pri odlučivanju sud će uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, a naročito imovinske prilike i sposobnosti za privređivanje roditelja, imovinske prilike bračnog druga odnosno naslednika umrlog roditelja i njihovu sposobnost za privređivanje i vrednost zaostavštine.

II Nužni naslednici

1. Nužni naslednici i nužni i raspoloživi deo zaostavštine

Ko su nužni naslednici

Član 30

Nužni naslednici su potomci umrloga njegovi usvojenici i njihovi potomci, njegovi roditelji i njegov bračni drug.
Ostali preci i braća i sestre umrloga su nužni naslednici samo ako su trajno nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život.
Lica nabrojana u ovom članu su nužni naslednici kad su po zakonskom redu nasleđivanja pozvana na nasleđe.

Nužni i raspoloživi deo

Član 31

Nužni naslednici imaju pravo na deo zaostavštine kojim ostavilac ne može raspolagati i koji se naziva nužni deo.
Nužni deo potomaka, usvojenika i njihovih potomaka i bračnog druga iznosi jednu polovinu, a nužni deo ostalih naslednika jednu trećinu od onog dela koji bi svakom pojedinom od njih pripao po zakonskom redu nasleđivanja.
Ostatkom zaostavštine može zaveštalac raspolagati po svojoj volji i taj deo zaostavštine naziva se raspoloživi deo.

Pravo na nužni deo je nasledno pravo

Član 32

Nužnom nasledniku pripada određeni deo svake stvari i prava koji sačinjavaju zaostavštinu, ali zaveštalac može odrediti da nužni naslednik primi svoj deo i u određenim stvarima, pravima ili u novcu.

2. Izračunavanje nužnog i raspoloživog dela, smanjenje raspolaganja testamentom i vraćanje poklona

a) Izračunavanje nužnog i raspoloživog dela

Utvrđivanje vrednosti zaostavštine

Član 33

Vrednosti zaostavštine na osnovu koje se izračunava nužni deo utvrđuje se na sledeći način.
Prvo treba potpisati i proceniti sva dobra koja je ostavilac imao u trenutku smrti, računajući tu i sve ono čime je raspolagao testamentom, kao i sva njegova potraživanja, pa i ona koja ima prema nekom nasledniku, osim potraživanja koja su očigledno nenaplativa.
Od utvrđene vrednosti dobara koja je ostavilac imao u trenutku smrti odbija se iznos dugova ostaviočevih, iznos troškova potpisa i procene zaostavštine i troškova sahrane ostavioca.
Tako dobijenom ostatku dodaje se vrednost svih poklona koje je ostavilac napravio ma na koji način nekom zakonskom nasledniku, pa i poklona napravljenih naslednicima koji se odriču nasleđa, kao i onih poklona za koje je ostavilac naredio da se ne uračunavaju nasledniku u njegov nasledni deo.
Tome se dodaje i vrednost poklona koje je ostavilac u poslednjoj godini svog života napravio drugim licima koja nisu zakonski naslednici, osim manjih uobičajenih poklona.
Neće se uzimati u ovaj račun te se neće dodavati vrednost poklona učinjenih društveno-političkoj zajednici, radnoj ili drugoj samoupravnoj organizaciji, društveno-političkoj organizaciji ili udruženju građana, ni poklona učinjenih za postizanje opštekorisnih svrha, kao ni poklona koji se na osnovu samog zakona ne uračunavaju nasledniku u njegov sastavni deo.

Šta se smatra poklonom

Član 34

Kao poklon u smislu ovog zakona smatra se i odricanje od prava, oproštaj duga, ono što je ostavilac za vreme svog života dao nasledniku na ime naslednog dela, ili radi osnivanja ili proširenja domaćinstva, ili radi obavljanja zanimanja, kao i svako drugo raspolaganje bez naknade.

Određivanje vrednosti poklona

Član 35

Pri procenjivanju poklona uzima se vrednost poklonjene stvari u trenutku smrti ostaviočeve, a prema njenom stanju u vreme poklona.

Kad se poklon sastoji u osiguranju

Član 36

Kad se poklon sastoji u osiguranju u korist poklonoprimca, kao vrednost poklona uzeće se zbir premija koje je uplatio ostavilac, ako je taj zbir manji od osigurane sume, a ako je zbir premija veći od osigurane sume, kao vrednost poklona uzeće se iznos osigurane sume.

b) Imovina koja se izdvaja iz zaostavštine

Izdvajanje u korist potomaka koji su privređivali sa ostaviocem

Član 37

Potomci ostaviočevi koji su živeli u zajednici sa ostaviocem i svojim trudom, zaradom ili inače pomagali mu u privređivanju, imaju pravo zahtevati da im se iz zaostavštine izdvoji deo koji odgovara njihovom doprinosu i povećanju vrednosti ostaviočeve imovine.
Tako izdvojeni deo ne spada u zaostavštinu te se ne uzima u račun pri izračunavanju nužnog dela, niti se uračunava nasledniku u njegov nasledni deo.

Izdvajanje predmeta domaćinstva

Član 38

Nadživelom bračnom drugu i potomcima ostaviočevim koji su živeli sa ostaviocem u istom domaćinstvu pripadaju predmeti domaćinstva koji služe za zadovoljavanje njihovih svakodnevnih potreba, kao što su pokućstvo, nameštaj, posteljina i slično, ali ne i ako su ovi predmeti znatnije vrednosti.
Tako izdvojeni predmeti ne uzimaju se u račun pri izračunavanju nužnog dela, niti se uračunavaju nasledniku u njegov nasledni deo.

v) Smanjenje raspolaganja testamentom i vraćanje poklona zbog povrede nužnog dela

Povreda nužnog dela. Pokloni i raspolaganja testamentom učinjeni u korist nužnih naslednika

Član 39

Kad je povređen nužni deo, raspolaganja testamentom će se smanjiti, a pokloni će se vratiti koliko je potrebno da bi se dopunio nužni deo.
Nužni deo je povređen kad ukupna vrednost raspolaganja testamentom i poklona premaša raspoloživi deo.
Pri utvrđivanju ukupne vrednosti testamentalnih raspolaganja i poklona uzimaju se u račun i oni pokloni i raspolaganja testamentom za koja je ostavilac naredio da se ne uračunavaju nužnom nasledniku u njegov nasledni deo.
Od ovih poklona i testamentalnih raspolaganja koji se uračunavaju nužnom nasledniku u njegov nasledni deo uzima se u račun pri utvrđivanju ukupne vrednosti testamentalnih raspolaganja i poklona samo onoliko za koliko oni premašaju njegov nužni deo.

Red smanjenja i vraćanja

Član 40

Kad je povređen nužni deo, prvo se smanjuju raspolaganja testamentom, pa ukoliko nužni deo time ne bi bio podmiren, onda se vraćaju pokloni.

Srazmerno smanjenje raspolaganja testamentom. Privilegisani legat

Član 41

Raspolaganja testamentom smanjuju se u istoj srazmeri, bez obzira na njihovu prirodu i na njihov obim, i bez obzira da li se nalaze u jednom ili više testamenata, ako iz testamenta ne proizilazi nešto drugo.
Ako je zaveštalac ostavio više legata i naredio da se neki legat isplati pre ostalih, taj će se legat smanjiti samo ukoliko vrednost ostalih legata ne dostiže da se namiri nužni deo.

Srazmerno smanjenje legata naloženih testamentalnom nasledniku ili legataru

Član 42

Testamentalni naslednik čiji bi nasledni deo morao biti smanjen da bi se dopunio nužni deo, može tražiti srazmerno smanjenje legata koje on treba da isplati, ako iz testamenta ne proizilazi što drugo.
Isto važi i za legatara kome je zaveštalac naložio da iz svog legata nešto isplati.

Red vraćanja poklona

Član 43

Vraćanje poklona vrši se počev od poslednjeg poklona i ide dalje obrnuto redu kojim su pokloni učinjeni.
Pokloni učinjeni istovremeno vraćaju se srazmerno.

Položaj poklonoprimca koji vraća poklon

Član 44

U pogledu poklonjene stvari koju je dužan da vrati poklonoprimac se smatra kao savesni držalac do dana kad je saznao za zahtev za vraćanje poklona.

Ko može tražiti smanjenje raspolaganja testamentom i vraćanje poklona

Član 45

Smanjenje raspolaganja testamentom i vraćanje poklona kojima je povređen nužni deo mogu tražiti samo nužni naslednici.

Zastarelost tužbe

Član 46

Smanjenje raspolaganja testamentom može se tražiti u roku od tri godine od proglašenja testamenta, a vraćanje poklona u roku od tri godine od smrti ostaviočeve odnosno od dana kad je rešenje o njegovom proglašenju za umrlog, odnosno rešenje kojim se utvrđuje njegova smrt postalo pravosnažno.

3. Isključenje nužnih naslednika iz nasleđa i lišenje nužnog dela u korist potomaka

a) Isključenje nužnih naslednika

Uzroci isključenja

Član 47

Zaveštalac može isključiti iz nasleđa naslednika koji ima pravo na nužni deo:
1) ako se on povredom neke zakonske ili moralne obaveze teže ogrešio prema ostaviocu,
2) ako je sa umišljajem učinio neko teže krivično delo prema njemu ili njegovom bračnom drugu, detetu ili roditelju,
3) ako je učinio krivično delo upravljeno na podrivanje narodne vlasti, nezavisnost zemlje, njene odbrambene snage ili socijalističke izgradnje,
4) ako se odao neradu i nepoštenom životu.
Isključenje iz nasleđa može biti potpuno ili delimično.

Uslovi za punovažnost isključenja

Član 48

Zaveštalac koji želi da isključi nekog naslednika mora to izraziti u testamentu na nesumnjiv način, a korisno je da navede i osnov za isključenje.
Osnov za isključenje mora postojati u vreme sastavljanja testamenta.
U slučaju spora o osnovanosti isključenja dužnost dokazivanja da je isključenje osnovano leži na onome ko se na isključenje poziva.

Posledice isključenja

Član 49

Isključenjem naslednik gubi nasledna prava u meri u kojoj je isključen, a prava ostalih lica koja mogu naslediti ostavioca određuju se kao da je isključeni umro pre ostavioca.

b) Lišenje nužnog dela u korist potomaka

Član 50

Ako je potomak koji je imao pravo na nužni deo prezadužen ili je rasipnik, zaveštalac ga može lišiti u celini ili delimično njegovog nužnog dela u korist njegovih potomaka.
Ovo lišenje ostaje punovažno samo ako u trenutku otvaranja nasleđa lišeni ima maloletno dete ili maloletnog unuka od ranije umrlog deteta, ili ima punoletno dete ili punoletnog unuka od ranije umrlog deteta koji su nesposobni za privređivanje.

III Uračunavanje poklona i legata u nasledni deo

Uračunavanje poklona zakonskom nasledniku

Član 51

Svakom zakonskom nasledniku uračunava se u nasledni deo sve što je dobio na poklon od ostavioca ma na koji način.
Plodovi i druge koristi koje je naslednik imao od poklonjene stvari sve do smrti ostaviočeve ne uračunavaju se.
Poklon se ne uračunava ako je ostavilac izjavio u vreme poklona ili docnije, ili u testamentu, da se poklon neće uračunati u nasledni deo, ili se iz okolnosti može zaključiti da je to bila volja ostaviočeva.
Pri tome ostaju u važnosti odredbe o nužnom delu.

Uračunavanje legata zakonskim naslednicima

Član 52

Legat ostavljen zakonskom nasledniku uračunava se u njegov nasledni deo, osim ako iz testamenta proizilazi da je zaveštalac hteo da naslednik dobije legat pored svog dela.

Kako se vrši uračunavanje poklona i legata

Član 53

Uračunavanje se vrši na taj način što ostali naslednici dobijaju iz zaostavštine odgovarajuću vrednost, pa se tek posle toga ostatak zaostavštine deli među svima naslednicima.
Ako dobra koja je ostavilac imao u trenutku smrti nisu dovoljna da ostali naslednici dobiju odgovarajuću vrednost, naslednik kome se vrši uračunavanje nije dužan da im vrati nešto od onoga što je on dobio.
Pri tome ostaju u važnosti odredbe o nužnom delu.

Pravo naslednika kome se poklon ili legat ne uračunava

Član 54

Kad prema volji ostaviočevoj poklon ili legat ne treba da se uračunava nasledniku u njegov nasledni deo, takav naslednik zadržava poklon odnosno legat i učestvuje sa ostalim naslednicima u deobi zaostavštine kao i poklona odnosno legata nije ni bilo.
Kad ima nužnih naslednika, a prema volji ostaviočevoj poklon ili legat ne treba da se uračunava nekom nasledniku u njegov nasledni deo, taj naslednik će moći da zadrži poklon odnosno legat u granicama raspoloživog dela.

Pravo naslednika koji se odrekao nasleđa

Član 55

Naslednik koji se odrekao nasleđa zadržava poklon u granicama raspoloživog dela.
On ima pravo da zahteva ispunjenje legata samo u granicama raspoloživog dela.

Pravo vraćanja poklona

Član 56

Naslednik ima pravo da poklonjenu mu stvar vrati zaostavštini.
U tom slučaju neće mu se njena vrednost uračunati u nasledni deo, a u pogledu troškova koje je učinio za stvar i u pogledu oštećenja koja je ona pretrpela on će se smatrati kao savestan držilac, dok se njegova nesavesnost ne bi dokazala.

Određivanje vrednosti poklona pri uračunavanju

Član 57

Pri uračunavanju poklona nasledniku u nasledni deo uzima se vrednost poklonjene stvari u trenutku smrti ostaviočeve, a prema njenom stanju u vreme poklona.

Kad se poklon sastoji u osiguranju

Član 58

Kad se poklon sastoji u osiguranju u korist poklonoprimca, kao vrednost poklona uzeće se zbir premija koje je uplatio ostavalac, ako je taj zbir manji od osigurane sume, ako je zbir premija veći od osigurane sume, kao vrednost poklona uzeće iznos osigurane sume.

Troškovi izdržavanja naslednika

Član 59

Ono što je potrošeno na izdržavanje naslednika i na njegovo obavezano školovanje neće se uračunati u njegov nasledni deo.
Da li će se izdaci koje je ostavilac učinio za dalje školovanje naslednika uračunavati u njegov nasledni deo i kojoj meri, odlučiće sud prema okolnostima, uzimajući u obzir naročito vrednost zaostavštine i troškove školovanja i osposobljavanja za samostalan život ostalih naslednika.

Uobičajeni manji pokloni

Član 60

Uobičajeni manji pokloni ne uračunavaju se u nasledni deo.

Pokloni učinjeni licu mesto koga naslednik dolazi na nasleđe

Član 61

Pokloni učinjeni licu mesto koga naslednik dolazi na nasleđe zbog nedostojnosti tog lica, ili zbog njegovog isključenja iz nasleđa, ili zbog lišenja nužnog dela, ne uračunavaju se nasledniku u nasledni deo.
Pokloni učinjeni licu mesto koga naslednik dolazi na nasleđe usled smrti tog lica usled njegovog odricanja od nasleđa, uračunavaju se u nasledni deo.

Uračunavanje naslednikovog duga ostaviocu

Član 62

Nasledniku se uračunava u njegov deo ono što je dugovao ostaviocu.

Ko može zahtevati uračunavanje

Član 63

Pravo zahtevati da se u nasledni deo jednog naslednika uračunavaju pokloni i legati, pripada samo njegovim naslednicima.

GLAVA TREĆA

NASLEĐIVANjE NA OSNOVU TESTAMENTA

I Uslovi za punovažnost testamenta

Sposobnost za pravljenje testamenta

Član 64

Testament može napraviti svako lice sposobno za rasuđivanje koje je navršilo 16 godina života.
Testament je ništav ako u vreme njegovog pravljenja zaveštalac nije imao 16 godina života i nije bio sposoban za rasuđivanje.
Gubitak sposobnosti za rasuđivanje koji bi nastupio pošto je testament napravljen ne utiče na njegovu punovažnost.

Ništavost testamenta zbog nedostatka u volji zaveštaoca

Član 65

Ništav je testament ako je zaveštalac bio nateran pretnjom, ili prinudom da ga napravi ili se odlučio da ga napravi usled toga što je bio prevaren ili što se nalazio u zabludi.
Pretnja, prinuda, ili prevara povlači ništavost testamenta i kad potiče od trećeg lica.
Raspolaganja testamentom su ništava i kad postoji zabluda o činjenicama koje su pobudile zaveštaoca da učini ta raspolaganja.
Ako su samo neke odredbe testamenta napravljene pod pretnjom ili prinudom, usled prevare, ili u zabludi, onda su samo one ništave.

Poništaj testamenta zbog zaveštaočeve nesposobnosti i zbog nedostatka u njegovoj volji

Član 66

Poništenje testamenta zbog zaveštaočeve nesposobnosti za rasuđivanje ili zbog toga što zaveštalac nije imao 16 godina, kao i poništenje testamenta ili pojedinih njegovih odredaba zbog pretnje ili prinude, prevare ili zablude, može tražiti samo lice koje ima pravni interes, i to u roku od godine dana od kada je doznalo za postojanje uzroka ništavosti, a najdalje za deset godina od proglašenja testamenta.
Rok od godine dana ne može početi da teče pre proglašenja testamenta.
Poništenje testamenta prema nesavesnom licu može se tražiti za 20 godina od proglašenja testamenta.

Forma testamenta kao uslov za njegovu punovažnost

Član 67

Punovažan je onaj testament koji je napravljen u obliku utvrđenom u zakonu i pod uslovima predviđenim zakonom.

II Oblici testamenta

Svojeručni testament

Član 68

Testament je punovažan ako ga je zaveštalac napisao svojom rukom i ako ga je potpisao.
Za punovažnost svojeručnog testamenta nije nužno da li je u njemu naznačen datum kada je sastavljen, ali je korisno da datum bude naznačen.

Pismeni testament pred svedocima

Član 69

Zaveštalac koji zna da čita i piše može napraviti testament na taj način što će ispravu koju mu je neko drugi sastavio svojeručno potpisati u prisustvu dva svedoka, izjavljujući pred njima da je to njegov testament.
Svedoci će se potpisati na samom testamentu, a korisno je da se naznači njihovo svojstvo svedoka.

Sudski testament

Član 70

Testament može zaveštaocu sastaviti po njegovom kazivanju sudija opštinskog suda, koji će prethodno utvrditi identitet zaveštaoca.
Pošto zaveštalac ovakav testament pročita i potpiše, sudija će potvrditi na samom testamentu da ga je zaveštalac u njegovom prisustvu pročitao i potpisao.

Sudski testament ako zaveštalac nije u stanju da ga pročita

Član 71

U slučaju da zaveštalac nije u stanju da pročita testament koji mu je sastavio sudija, ovaj će ga pročitati zaveštaocu u prisustvu dva svedoka pa će onda zaveštalac u prisustvu dva svedoka testament potpisati, ili staviti na njega svoj rukoznak, pošto izjavi da je to njegov testament.
Svedoci će se potpisati na samom testamentu.
Sudija će na testamentu potvrditi da su sve ove radnje izvršene.

Predavanje testamenta sudu

Član 72

Zaveštalac može svojeručni testament, pismeni testament pred svedocima i sudski testament poveriti na čuvanje opštinskom sudu u otvorenom ili zatvorenom omotu, o čemu će sud sastaviti zapisnik, testament staviti u zaseban omot, koji će zapečatiti i čuvati u sudu.

Ko može biti svedok pri pravljenju pismenog testamenta pred svedocima i sudskog testamenta

Član 73

Pri pravljenju pismenog testamenta pred svedocima i sudskog testamenta mogu biti svedoci punoletna lica kojima nije oduzeta poslovna sposobnost, i koja znaju čitati i pisati, a kod sudskog testamenta i koja razumeju jezik na kome je testament sastavljen.
Ne mogu biti svedoci pri pravljenju pismenog testamenta pred svedocima i sudskog testamenta, niti testament sastaviti po kazivanju zaveštaoca u svojstvu sudije potomci zaveštaoca, njegovi usvojenici i njihovi potomci, njegovi preci i usvojioci, njegovi srodnici u pobočnoj liniji do četvrtog stepena zaključno, bračni drugovi svih ovih lica i bračni drug zaveštaoca.

Raspolaganja u korist sudije svedoka i njihovih bližih srodnika

Član 74

Ništave su odredbe testamenta kojima se ostavlja nešto sudiji koji je testament sastavio, svedocima pri njegovom pravljenju, kao i precima, potomcima, braći i sestrama i bračnim drugovima ovih lica.

Testament sastavljen pred diplomatskim ili konzularnim predstavnikom u inostranstvu

Član 75

Testament može sastaviti državljaninu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije u inostranstvu po odredbama koje važe za sastavljanje sudskog testamenta konzularni predstavnik ili diplomatski predstavnik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije koji vrši konzularne poslove.

Testament sastavljen na jugoslovenskom brodu

Član 76

Na jugoslovenskom brodu testament može sastaviti zapovednik broda, po odredbama koje važe za sastavljanje sudskog testamenta.
Testament koji je sastavljen na brodu prestaje važiti po isteku 30 dana po povratku zaveštaoca u Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju.

Testament sastavljen za vreme mobilizacije ili rata

Član 77

Za vreme mobilizacije ili rata može, po odredbama koje važe za sastavljanje sudskog testamenta, sastaviti testament licu na vojnoj dužnosti komandir čete ili drugi koji starešina njegovog ili višeg ranga, ili koje drugo lice u prisustvu kojeg od ovih starešina kao i svaki starešina odvojenog odreda.
Ovako sastavljen testament prestaje važiti po isteku 60 dana po završetku rata, a ako je zaveštalac ranije ili docnije demobilisan po isteku 30 dana po demobilisanju.

Usmeni testament

Član 78

Zaveštalac može izjaviti svoju poslednju volju usmeno pred dva svedoka samo ako usled izuzetnih prilika nije u mogućnosti da napravi pismeni testament.
Usmeni testament prestaje važiti kad proteče 30 dana od prestanka izuzetnih prilika u kojima je napravljen.

Ko može biti svedok pri pravljenju usmenog testamenta

Član 79

Pri pravljenju usmenog testamenta mogu biti svedoci samo lica koja mogu biti svedoci pri pravljenju sudskog testamenta ali ne moraju znati čitati i pisati.

Dužnost svedoka usmenog testamenta

Član 80

Svedoci pred kojima je zaveštalac usmeno izjavio svoju poslednju volju dužni su da bez odlaganja stave napismeno izjavu zaveštaoca i da je što pre predaju sudu, ili da je usmeno ponove pred sudom iznoseći i kad, gde i u kojim prilikama je zaveštalac izjavio svoju poslednju volju.
Izvršenje ove dužnosti nije uslov za punovažnost usmenog testamenta.

Raspolaganja usmenim testamentom u korist svedoka i njihovih bližih srodnika

Član 81

Ništave su odredbe usmenog testamenta kojima se ostavlja nešto svedocima pri njegovom pravljenju, njihovim bračnim drugovima, njihovim precima, njihovim potomcima, njihovim srodnicima u pobočnoj liniji do četvrtog stepena srodstva zaključno s bračnim drugovima svih ovih lica.

Poništaj testamenta zbog nedostatka oblika

Član 82

Poništenje testamenta zbog nedostatka oblika može tražiti posle otvaranja nasleđa samo lice koje ima pravni interes, i to u roku od godine dana od kada je saznalo za testament, a najdalje za deset godina od proglašenja testamenta.
Rok od godine dana ne može početi da teče pre proglašenja testamenta.

Dokazivanje uništenog, izgubljenog, sakrivenog ili zaturenog testamenta

Član 83

Testament uništen slučajem ili radnjom nekog drugog lica, izgubljen, sakriven ili zaturen, posle smrti zaveštaoca ili pre njegove smrti ali bez njegovog znanja, proizvešće dejstva punovažnog testamenta ako zainteresovano lice dokaže da je testament postojao, da je uništen, izgubljen, sakriven ili zaturen da je bio sastavljen u obliku propisanom u zakonu i ako dokaže sadržinu onog dela testamenta na koji se poziva.

III Sadržina testamenta

Određivanje naslednika

Član 84

Zaveštalac može testamentom odrediti jednog ili više naslednika.
Naslednik na osnovu testamenta je lice koje je zaveštalac odredio da nasledi celokupnu njegovu imovinu, ili deo imovine određen prema celoj imovini.
Naslednikom će se smatrati i lice kome su testamentom ostavljeni jedna ili više određenih stvari ili prava, ako se utvrdi da je volja zaveštaočeva bila da mu to lice bude naslednik.

Supstitucije

Član 85

Zaveštalac može odrediti testamentom lice kome će pripasti nasledstvo ako određeni naslednik umre pre njega, ili se odrekne nasleđa, ili bude nedostojan da nasledi.
Isto važi i za legate.
Zaveštalac ne može odrediti naslednika svome nasledniku ni legataru.

Ostavljanje legata

Član 86

Zaveštalac može testamentom ostaviti jedan ili više legata.

Raspolaganje u dozvoljene svrhe i osnivanje zadužbine

Član 87

Zaveštalac može testamentom narediti da se neka stvar ili pravo ili deo zaostavštine ili cela zaostavština upotrebi za postizanje neke dozvoljene svrhe.
Ako je zaveštalac naredio osnivanje zadužbine i odredio sredstva za postizanje njenog cilja, zadužbina će postati kad se dobije odobrenje nadležnog državnog organa.

Tereti i uslovi

Član 88

Zaveštalac može opteretiti nekom dužnošću lice kome ostavlja neku korist iz zaostavštine.
On može u pojedinim odredbama testamenta postaviti uslove ili rokove.
Nemogući, nedozvoljeni i nemoralni uslovi i tereti, kao i oni koji su nerazumljivi ili protivrečni, smatraju se kao da ne postoje.

Određenost naslednika i drugih korisnika

Član 89

Naslednici, legatari i druga lica kojima su testamentom ostavljene neke koristi, dovoljno su određeni ako testament sadrži podatke na osnovu kojih se može utvrditi ko su oni.

Tumačenje testamenta

Član 90

Odredbe testamenta valja tumačiti prema pravoj nameri zaveštaoca.
U slučaju sumnje treba se držati onoga što je povoljnije za zakonskog naslednika ili za lice kome je testamentom naložena neka obaveza.

IV Legati

Sadržina legata

Član 91

Zaveštalac može ostaviti testamentom jednu ili više određenih stvari ili neko pravo određenom licu, ili naložiti nasledniku ili kome drugom licu kome nešto ostavlja da iz onoga što mu je ostavljeno da neku stvar određenom licu, ili da mu isplati sumu novaca, ili da ga oslobodi nekog duga, ili da ga izdržava ili uopšte da u njegovu korist nešto učini ili da se uzdrži od nečega ili da nešto trpi.
Takvim se zaveštanjem po pravilu ne postavlja naslednik, takvo zaveštanje naziva se legat, a lice kome je namenjeno naziva se legatar.

Ko je dužan da izvrši legat

Član 92

Na osnovu testamenta legatar ima pravo tražiti izvršenje legata od lica kome je testamentom naloženo da legat izvrši.
Ako je izvršenje legata naloženo nekolicini, svaki odgovara srazmerno delu zaostavštine koji dobija, osim ako se iz testamenta može zaključiti da je zaveštalac hteo da oni odgovaraju na drugi način.
Ako je zaveštalac propustio odrediti ko je dužan da izvrši legat, obaveza izvršenja leži na svim zakonskim i testamentalnim naslednicima, srazmerno njihovim nasledničkim delovima.

Isplata poverilaca pre legatara

Član 93

Poverioci zaveštaočevi imaju pravo da se naplate pre legatara.

Smanjenje legata i tereta

Član 94

Naslednik nije dužan da izvrši u celini legate čija vrednost premaša vrednost onog dela nasleđene imovine kojim je zaveštalac mogao slobodno raspolagati.
Isto važi za legatara, ako vrednost legata ili tereta koje treba da izvrši premaša vrednost njegovog legata.
U tim slučajevima svi legati i tereti smanjuju se u istoj srazmeri ako zaveštalac nije naredio šta drugo.

Pravo legatara kad dužnik legata ne nasledi

Član 95

Legatar ima pravo da traži izvršenje legata i kad je lice koje je po testamentu bilo dužno da izvrši legat umrlo pre zaveštaoca, ili se odreklo nasleđa, ili je nedostojno da nasledi.

Kad se pravo legatara gasi

Član 96

Legat pada ako legatar umre pre zaveštaoca, ili se odrekne legata, ili je nedostojan.
U tim slučajevima predmet legata ostaje licu koje je bilo dužno da ga izvrši, ako iz samog testamenta ne proizilazi kakva druga namera zaveštaočeva.

Član 97

Legat pada i kad je zaveštalac otuđio ili potrošio predmet legata ili je taj predmet inače prestao da postoji za života zaveštaočevog, ili je slučajno propao posle njegove smrti.

Odgovornost legatara za dugove zaveštaoca

Član 98

Legatar ne odgovara za dugove zaveštaoca
Ali zaveštalac može narediti da legatar odgovara za sve ili pojedine njegove dugove ili deo nekog duga u granicama vrednosti legata.

Legat ostavljen poveriocu

Član 99

Kad je zaveštalac ostavio legat svom poveriocu, ovaj ima pravo da pored izvršenja legata traži i izvršenje svoje tražbine, ako iz testamenta ne proizilazi da je namera zaveštaočeva bila drukčija.

Zastarevanje legata

Član 100

Pravo tražiti izvršenje legata zastareva za godinu dana od dana kad je legatar saznao za svoje pravo i bio ovlašćen da traži izvršenje legata.

V Izvršioci testamenta

Određivanje izvršioca testamenta

Član 101

Zaveštalac može testamentom odrediti jedno ili više lica za izvršioce testamenta.
Izvršilac testamenta može biti svako poslovno sposobno lice.
Lice određeno za izvršioca testamenta ne mora se primiti te dužnosti.

Dužnosti izvršioca testamenta

Član 102

Ako zaveštalac nije što drugo odredio, dužnost je izvršioca testamenta naročito da se stara o čuvanju zaostavštine da njome upravlja, da se stara o isplati dugova i legata, i uopšte da se stara da testament bude izvršen onako kako je to zaveštalac hteo.
Ako ima više izvršilaca testamenta oni vrše zajedno poverene im dužnosti, osim ako je zaveštalac drukčije odredio.

Polaganje računa i nagrada izvršiocu

Član 103

Izvršilac testamenta dužan je položiti sudu račun o svom radu.
On ima pravo na naknadu troškova i na nagradu za svoj trud koje će mu se isplatiti na teret raspoloživog dela zaostavštine, a prema odluci suda.

Opozivanje izvršioca testamenta

Član 104

Sud može, po predlogu ili po službenoj dužnosti opozvati izvršioca testamenta, ako njegov rad nije u skladu sa voljom zaveštaoca ili sa zakonom.

VI Opozivanje testamenta

Opozivanje testamenta

Član 105

Zaveštalac može uvek opozvati testament u celini ili delimično izjavom datom u bilo kom obliku u kome se po zakonu može napraviti testament.
Zaveštalac može opozvati pismeni testament i uništenjem pismena.

Odnos ranijeg i docnijeg testamenta

Član 106

Ako se docnijim testamentom izričito ne opozove raniji testament odredbe ranijeg testamenta ostaju na snazi ukoliko nisu u suprotnosti sa odredbama docnijeg.
Ako je zaveštalac uništio docniji testament, raniji testament ponovo dobija snagu, osim ako se dokaže da zaveštalac to nije hteo.

Raspolaganje zaveštanom stvari

Član 107

Svako docnije raspolaganje od strane zaveštaoca određenom stvari koju je bio nekome zaveštao ima za posledicu opozivanje zaveštanja te stvari.

GLAVA ČETVRTA

NASLEDNOPRAVNI UGOVORI

I Ugovor o nasleđivanju i o budućem nasledstvu ili legatu

Ništavost ugovora o nasleđivanju

Član 108

Ništav je ugovor kojim neko ostavlja svoju zaostavštinu ili njen deo svome saugovorniku ili trećem licu.

Ništavost ugovora o budućem nasledstvu ili legatu

Član 109

Ništav je ugovor kojim neko otuđuje nasledstvo kome se nada, kao i svaki ugovor o nasledstvu trećeg lica koje je još u životu.
Ništav je isto tako i ugovor o legatu ili kojoj drugoj koristi kojima se jedan ugovornik nada iz nasledstva koje još nije otvoreno.

Ništavost ugovora o sadržini testamenta

Član 110

Ništav je ugovor kojim se neko obavezuje da unese neku odredbu u svoj testament, ili da je ne unese da opozove neku odredbu iz svoga testamenta ili da je ne opozove.

II Ustupanje i raspodela imovine za života

Član 111

Predak može poslom među živima ustupiti i razdeliti svoju imovinu svojoj deci i svojim potomcima.

Uslovi za punovažnost ustupanja i raspodele

Član 112

Ovo ustupanje i raspodela imovine punovažni su samo ako su se s tim saglasili sva deca i drugi potomci ustupiočevi koji će po zakonu biti pozvani da naslede njegovu zaostavštinu.
Sporazum o ustupanju i raspodeli imovine mora biti sastavljen u pismenom obliku i overen od sudije.
Prilikom overe sudija će pročitati sporazum i upozoriti ugovornike na posledice sporazuma.
Ako koji potomak nije dao saglasnost, on je može dati naknadno, u istom obliku.
Ustupanje i raspodela ostaju punovažni ako je potomak koji se nije saglasio umro pre ostavioca a nije ostavio svojih potomaka, ili se odrekao nasleđa, ili je isključen iz nasleđa, ili je nedostojan.

Predmet ustupanja i raspodele

Član 113

Ustupanjem i raspodelom može biti obuhvaćena samo sadašnja imovina ustupiočeva, celokupna ili samo jedan njen deo.
Ništava je odredba kojom bi bilo predviđeno kako će se raspodeliti dobra koja se budu zatekla u zaostavštini ustupiočevoj.

Ustupljena imovina ne ulazi u zaostavštinu

Član 114

Kad predak koji je za života izvršio ustupanje i raspodelu svoje imovine umre njegovu zaostavštinu sačinjavaće samo ona njegova dobra koja nisu bila obuhvaćena ustupanjem i raspodelom, kao i dobra koja je naknadno stekao.
Prema tome, dobra koja su njegovi potomci ranije dobili ustupanjem i raspodelom ne ulaze u njegovu zaostavštinu, te se ne uzimaju ni u kakav račun prilikom utvrđivanja vrednosti njegove zaostavštine.

Kad se ustupljeni delovi smatraju kao poklon

Član 115

Ako se sa ustupanjem i raspodelom nije saglasio koji naslednik, onda se delovi imovine koji su ustupljeni ostalim naslednicima smatraju kao pokloni, i sa njima će se posle smrti pretka postupati kao sa poklonima učinjenim naslednicima.
Na isti način postupiće se i ako se ustupiocu posle ustupanja i raspodele izvršenih sporazumno sa svima naslednicima rodi dete ili se pojavi naslednik koji je bio proglašen za umrlog.

Zadržavanje raznih prava prilikom ustupanja i raspodele

Član 116

Prilikom ustupanja i raspodele ustupilac može za sebe, ili za svog bračnog druga, ili za sebe i svog bračnog druga, ili za koje drugo lice, zadržavati pravo plodouživanja na svim ustupljenim dobrima, ili na nekima od njih, ili ugovoriti doživotnu rentu u naturi ili u novcu, ili doživotno izdržavanje, ili kakvu drugu naknadu.
Ako su plodouživanja ili doživotna renta ugovorena za ustupioca i njegovog bračnog druga zajedno, u slučaju smrti jednog od njih plodouživanje ili renta pripada u celini drugome do njegove smrti, ako nije što drugo ugovoreno, ili ako što drugo ne proizilazi iz okolnosti slučaja.

Prava ustupiočevog bračnog druga

Član 117

Ustupilac može ustupanjem i raspodelom obuhvatiti svog bračnog druga i tada je potrebno da se ovaj saglasi s tim.
Ako bračni drug ne bude obuhvaćen, njegovo pravo na nužni deo ostaje neokrnjeno.
U tom slučaju ustupanje i raspodela ostaju punovažni samo se, prilikom utvrđivanja vrednosti zaostavštine radi određivanja nužnog dela nadživelog bračnog druga delovi ostaviočeve imovine koji su ustupljeni njegovim potomcima smatraju kao poklon.

Dugovi ustupiočevi i pobijanje ustupanja

Član 118

Potomci između kojih je ustupilac razdelio svoju imovinu ne odgovaraju za njegove dugove, ako nije što drugo određeno prilikom ustupanja i raspodele.
Poverioci ustupiočevi mogu pobijati ustupanje i raspodelu pod uslovima predviđenim za pobijanje raspolaganja bez naknade.

Obaveza jemstva

Član 119

Obaveza jemstva koja posle deobe nastaje između sanaslednika nastaje i između potomaka posle ustupanja i raspodele imovine koje im je izvršio njihov predak.

Opozivanje

Član 120

Ustupilac ima pravo da zahteva da mu potomak vrati ono što je primio ustupanjem i raspodelom, ako je ovaj pokazao grubu neblagodarnost prema njemu.
Isto pravo ima ustupilac ako potomak ne daje njemu ili kome drugome izdržavanje određeno poslom ustupanja i raspodele ili ako ne isplati dugove ustupiočeve čija mu je isplata nadležna istim poslom.
U drugim slučajevima neizvršenja tereta određenih poslom ustupanja i raspodele sud će, vodeći računa o važnosti tereta za ustupioca i o ostalim okolnostima slučaja, odlučiti da li ustupilac ima pravo da zahteva vraćanje datih dobara ili samo pravo da traži prinudno izvršenje tereta.

Prava potomaka posle opozivanja

Član 121

Potomak koji je morao da vrati ustupiocu ono što je primio prilikom ustupanja i raspodele moći će da zahteva svoj nužni deo posle smrti ustupioca ako nije isključen iz nasleđa, niti je nedostojan da nasledi ustupioca, niti se odrekao nasleđa.
Pri izračunavanju veličine njegovog nužnog dela delovi imovine koje je ostavilac za života ustupio i raspodelio svojim ostalim potomcima smatraće se kao poklon.

III Ugovor o doživotnom izdržavanju

Uslovi na punovažnost ugovora o doživotnom izdržavanju

Član 122

Ugovor kojim se jedan ugovornik obavezuje da izdržava doživotno drugog ugovornika, ili neko treće lice, a u kome drugi ugovornik izjavljuje da mu ostavlja svu svoju imovinu ili jedan njen deo u nasleđe nije ugovor o nasleđivanju, nego ugovor o otuđenju uz naknadu svih nepokretnih stvari koje pripadaju primaocu izdržavanja u vreme zaključenja ugovora ili određenog dela tih stvari, čija je predaja davaocu izdržavanja odložena do smrti primaoca izdržavanja (ugovor o doživotnom izdržavanju).
Pod nepokretnim stvarima podrazumevaju se i one pokretne stvari koje služe za upotrebu i iskorišćavanje nepokretnih stvari, kao što su poljoprivredne sprave, alati i stoka.
Ovim ugovorom mogu biti obuhvaćene i druge pokretne stvari primaoca izdržavanja, ali je zato potrebno da u ugovoru budu navedene.
Ugovor o doživotnom izdržavanju mora biti sastavljen u pismenom obliku i overen od sudije.
Prilikom overe sudija će pročitati ugovor i upozoriti ugovornike na posledice ugovora.
Kao ugovori o doživotnom izdržavanju smatraju se i ugovori kojima je uz obećanje nasledstva posle smrti ugovorena zajednica života ili zajednica imanja, ili da će jedan ugovornik čuvati i paziti drugog, imanje mu obrađivati i posle smrti sahraniti, ili što drugo u istom cilju.

Upis prava davaoca izdržavanja

Član 123

Davalac izdržavanja može svoje pravo iz ugovora upisati u javnoj knjizi.

Odgovornost za dugove

Član 124

Davalac izdržavanja ne odgovara posle smrti primaoca izdržavanja za njegove dugove, ali se može ugovoriti da će on odgovarati za njegove postojeće dugove određenim poveriocima.

Raskid ugovora o doživotnom izdržavanju

Član 125

Ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom izdržavanju i pošto je počelo njegovo izvršenje.
Ako prema ugovoru o doživotnom izdržavanju ugovornici žive zajedno pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv, svaka strana može tražiti od suda raskid ugovora.
Svaka strana može tražiti raskid ugovora ako druga strana ne izvršava svoje obaveze.
U slučaju raskida ugovora svaka strana zadržava pravo da od druge strane traži naknadu koja joj pripada po opštim pravilima imovinskog prava.

Uticaj promenjenih prilika

Član 126

Ako su se posle zaključenja ugovora prilike toliko promenile da je njegovo ispunjenje postalo znatno otežano, sud će na zahtev jedne ili druge strane njihove odnose iznova urediti ili ih raskinuti, vodeći računa o svima okolnostima.
Sud može pravo primaoca izdržavanja preinačiti u doživotnu novčanu rentu ako to odgovara i jednoj i drugoj strani.

Prestanak ugovora o doživotnom izdržavanju

Član 127

U slučaju smrti izdržavaoca njegove obaveze prelaze na njegovog bračnog druga i njegove potomke koji su pozvani na nasleđe, ako oni na to pristanu.
Ako oni ne pristanu na produženje ugovora o doživotnom izdržavanju, ugovor se raskida, i oni nemaju pravo da traže naknadu za ranije dato izdržavanje.
Ako bračni drug i potomci izdržavaoca nisu u stanju da preuzmu ugovorne obaveze, oni imaju pravo da traže naknadu od primaoca izdržavanja.
Sud će ovu naknadu odrediti po slobodnoj oceni uzimajući pri tome u obzir imovinske prilike primaoca izdržavanja i lica koja su bila ovlašćena na produženje ugovora o doživotnom izdržavanju.

GLAVA PETA

PRELAZAK ZAOSTAVŠTINE NA NASLEDNIKE

I Otvaranje nasleđa

Smrt i proglašenje lica za umrlo

Član 128

Smrću lica otvara se njegovo nasleđe.
Isto dejstvo ima i proglašenje lica za umrlo.

Kad se otvara nasleđe lica proglašenog za umrlo i početak toka rokova

Član 129

Kao dan otvaranja nasleđa lica koje je proglašeno za umrlo smatra se dan kad je rešenje o proglašenju za umrlo postalo pravosnažno, ako u samom rešenju nije kao dan smrti određen neki drugi dan.
Rokovi koji po ovom zakonu počinju teći od dana otvaranja nasleđa počinju da teku u slučaju proglašenja lica za umrlo tek od dana kad je rešenje o tome postalo pravosnažno.

Sposobnost za nasleđivanje

Član 130

Naslednik može biti samo lice koje je u životu u trenutku otvaranja nasleđa.
Dete već začeto u trenutku otvaranja nasleđa smatra se kao rođeno ako se rodi živo.
Na osnovu testamenta mogu naslediti i pravna lica ukoliko posebnim propisima nije što drugo određeno.

Nedostojnost za nasleđivanje

Član 131

Nedostojan je da nasledi, kako na osnovu zakona tako i na osnovu testamenta, kao i da dobije ma šta na osnovu testamenta:
1) onaj koji je sa umišljajem lišio života ostavioca ili je pokušao da ga liši života,
2) onaj koji je prinudom ili pretnjom naterao, ili prevarom naveo ostavioca da napravi ili opozove testament ili neku odredbu testamenta, ili ga je sprečio da to učini,
3) onaj koji je uništio ili sakrio testament ostaviočev u nameri da spreči ostvarenje poslednje volje ostaviočeve kao i onaj koji je falsifikovao testament ostaviočev,
4) onaj koji se teže ogrešio o obavezu izdržavanja prema ostaviocu prema kome je imao zakonsku obavezu izdržavanja, kao i onaj koji nije hteo ukazati ostaviocu nužnu pomoć,
5) građanin Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije koji je prebegao iz zemlje da bi izbegao osudu za teže krivično delo, ili izbegao obavezu služenja vojske ili vršio neprijateljsku delatnost protiv Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, pa se do smrti ostavioca ne vrati u zemlju.

Član 132

Nedostojnost ne smeta potomcima nedostojnog, i oni nasleđuju kao da je on umro pre ostavioca.
Nedostojnost prestaje oproštajem ostavioca, ali se oproštaj ne može dati ako je nedostojni naslednik prebegao iz zemlje da bi izbegao osudu za teže krivično delo, ili izbegao obavezu služenja vojske ili vršio neprijateljsku delatnost protiv Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije pa se do smrti ostavioca ne vrati u zemlju.
O nedostojnosti sud vodi računa po službenoj dužnosti, osim u slučaju ogrešenja o obavezu izdržavanja i neukazivanja nužne pomoći.

Postupak sa zaostavštinom kad su naslednici nepoznati

Član 133

Ako nije poznato da li ima naslednika, sud će oglasom pozvati lica koja polažu pravo na nasleđe da se prijave sudu.
Ako se po proteku godine dana od objavljivanja oglasa ne pojavi nijedan naslednik, zaostavština se predaje nadležnoj skupštini opštine ali se time naslednik koji bi se pojavio docnije ne lišava prava da mu se preda zaostavština ili deo koji mu pripada.

Staralac zaostavštine

Član 134

Kada su naslednici nepoznati ili nepoznatog boravišta, kao i u ostalim slučajevima kad je to potrebno, sud će postaviti privremenog staraoca zaostavštine koji je ovlašćen da u ime naslednika tuži ili bude tužen, da naplaćuje potraživanja i isplaćuje dugove, i uopšte da zastupa naslednike.
O postavljanju privremenog staraoca sud će obavestiti organ starateljstva koji može postaviti drugog staraoca.

II Sticanje zaostavštine i odricanje od nasleđa

Prelazak zaostavštine na naslednike

Član 135

Zaostavština umrlog lica prelazi po sili zakona na njegove naslednice u trenutku njegove smrti.

Odricanje od nasleđa

Član 136

Naslednik se može odreći nasleđa izjavom sudu do svršetka rasprave zaostavštine.
Ovo odricanje važi i za potomke onoga koji se odrekao, ako nije izričito izjavio da se odriče samo u svoje ime.
Ako su potomci maloletni za ovo odricanje nije potrebno odobrenje starateljskog organa.
Naslednik koji se odrekao samo u svoje ime smatra se kao da nikad nije bio naslednik.
Ako se odreknu nasleđa svi naslednici koji pripadaju najbližem naslednom redu u trenutku smrti ostavioca, na nasleđe se pozivaju naslednici sledećeg naslednog reda.

Član 137

Ako je naslednik umro pre svršetka rasprave zaostavštine a nije se odrekao nasleđa, pravo odricanja prelazi na njegove naslednike.

Ko se ne može odreći nasleđa

Član 138

Ne može se odreći nasleđa naslednik koji je raspolagao celom ili jednim delom zaostavštine.
Mere koje jedan naslednik preduzme samo radi očuvanja zaostavštine kao i mere tekuće uprave, ne lišavaju ga prava da se odrekne nasleđa.

Sadržina izjave o odricanju od nasleđa

Član 139

Odricanje od nasleđa ne može biti delimično ni pod uslovom.
Odricanje u korist određenog naslednika ne smatra se kao odricanje od nasleđa, nego kao izjava o ustupanju svog naslednog dela.

Odricanje od nasleđa koje nije otvoreno

Član 140

Odricanje od nasleđa koje nije otvoreno nema nikakvog pravnog dejstva.
Izuzetno, potomak koji može samostalno raspolagati svojim pravima može se sporazumom s pretkom odreći nasledstva koje bi mu pripalo posle smrti pretka.
Za punovažnost ovog sporazuma potrebno je da bude sastavljen u pismenom obliku i overen od sudije.
Prilikom overe sudija će pročitati sporazum i upozoriti pretka i potomka na posledice sporazuma.
Ovo odricanje važi i za potomke onoga koji se odrekao, ako sporazumom o odricanju ili naknadnim sporazumom nije što drugo određeno.

Neopozivost izjave o odricanju ili o primanju nasleđa. Njen poništaj

Član 141

Izjava o odricanju od nasleđa ili o primanju nasleđa ne može se opozvati.
Naslednik koji je dao izjavu može tražiti poništenje izjave ako je ona izazvana prinudom ili pretnjom, ili je data usled prevare ili u zabludi.

Priraštaj

Član 142

Deo testamentalnog naslednika koji se odrekao nasleđa pripada ostaviočevim zakonskim naslednicima, ako iz samog testamenta ne proizilazi kakva druga namera zaveštaočeva.

Član 143

Deo zakonskog naslednika koji se odrekao nasleđa samo u svoje ime nasleđuje se kao da je taj naslednik umro pre ostavioca.

Zastarelost prava zahtevati zaostavštinu

Član 144

Pravo zahtevati zaostavštinu kao naslednik ostavioca zastareva prema savesnom držaocu za godinu dana od kada je naslednik saznao za svoje pravo i za držaoca stvari zaostavštine a najdalje za deset godina računajući za zakonskog naslednika od smrti ostaviočeve i za testamentalnog naslednika od proglašenja testamenta.
Prema nesavesnom držaocu ovo pravo zastareva za dvadeset godina.

III Odgovornost naslednika za dugove ostaviočeve

Obim naslednikove odgovornosti za dugove

Član 145

Naslednik odgovara za dugove ostaviočeve do visine vrednost nasleđene imovine.
Naslednik koji se odrekao nasleđa ne odgovara za dugove ostaviočeve.
Kad ima više naslednika oni odgovaraju solidarno za dugove ostaviočeve, i to svaki do visine vrednosti svog naslednog dela, bez obzira da li je izvršena deoba nasledstva.
Među naslednicima dugovi se dele srazmerno njihovim naslednim delovima, ako testamentom nije drukčije određeno.

Odvajanje zaostavštine

Član 146

Poverioci ostaviočevi mogu zahtevati u roku od tri meseca od otvaranja nasleđa da se zaostavština odvoji od imovine naslednika.
U tom slučaju naslednik ne može raspolagati stvarima i pravima zaostavštine niti se njegovi poverioci mogu iz njih naplatiti dok se ne naplate poverioci koji su tražili odvajanje.
Poverioci ostaviočevi koji su tražili ovo odvajanje mogu naplatiti svoja potraživanja samo iz sredstava zaostavštine.
Odvojenoj zaostavštini sud može postaviti staraoca.

IV Deoba nasledstva

Pravo na deobu

Član 147

Deobu nasledstva može zahtevati svaki naslednik u svako doba, samo ne u nevreme.
Ovo pravo ne može zastareti.
Ništav je ugovor kojim se naslednik odriče prava da traži deobu kao i odredba u testamentu kojom se deoba zabranjuje ili ograničava.

Naslednička zajednica

Član 148

Do deobe naslednici upravljaju i raspolažu nasledstvom zajednički.
Ako nema izvršioca testamenta a naslednici se ne slože o upravljanju nasledstvom, sud će, na zahtev jednog od njih, postaviti upravitelja koji će za sve njih upravljati nasledstvom, ili odrediti svakom nasledniku deo nasledstva kojim će on upravljati.
Za upravitelja sud može postaviti i nekog od naslednika.
Upravitelj može s odobrenjem suda raspolagati stvarima iz zaostavštine ako je za to ovlašćen testamentom ili ako je to potrebno radi isplate troškova ili otklanjanja kakve štete.

Ustupanje naslednog dela pre deobe

Član 149

Svaki naslednik može pre deobe preneti svoj nasledni deo, potpuno ili delimično samo na sanaslednika.
Ugovor o prenosu naslednog dela mora biti sudski overen.
Ugovor naslednika sa licem koje nije naslednik o ustupanju naslednog dela samo obavezuje naslednika da po izvršenoj deobi preda svoj deo saugovorniku, njime saugovornik ne dobija do deobe nikakvo drugo pravo.

Pravo naslednika koji su živeli ili privređivali u zajednici sa ostaviocem

Član 150

Na zahtev naslednika koji je živeo ili privređivao u zajednici sa ostaviocem, sud može, kad to iziskuje opravdana potreba, odlučiti da mu se ostave pojedine stvari, pokretne ili nepokretne ili grupe stvari koje bi pripale u deo ostalih naslednika a da im on vrednost tih stvari isplati u novcu u roku koji sud prema okolnostima odredi.
Za tako određeni iznos ovi naslednici imaju do isplate zakonsku zalogu na delovima zaostavštine dodeljenim nasledniku koji je dužan da im izvrši isplatu.
Ako im isplata o roku ne bude izvršena oni imaju pravo da traže naplatu svog potraživanja ili predaju stvari koje bi im inače pripale na ime naslednog dela.

Deoba predmeta domaćinstva

Član 151

Predmeti domaćinstva koji služe za zadovoljavanje svakodnevnih potreba naslednika koji je živeo sa ostaviocem u istom domaćinstvu, a koji nije njegov potomak ni njegov bračni drug, ostaviće mu se na njegov zahtev, a njihova vrednost će se uračunati u deo tog naslednika.
Ukoliko vrednost predmeta premaša vrednost naslednog dela naslednik kome su ti predmeti ostavljeni isplatiće ovu razliku ostalim naslednicima u novcu

Obaveza zaštite među naslednicima posle deobe

Član 152

Svakom nasledniku ostali naslednici odgovaraju po samom zakonu ako bi mu neko treće lice, pozivajući se na neko pravo zasnovano pre deobe, oduzelo stvar koja je stavljena u njegov nasledni deo, ili inače smanjilo njegovo pravo.
Oni jemče isto tako da stvari stavljene u njegov deo nemaju skrivenih nedostataka.
Naslednici jemče da potraživanje ostavioca stavljeno u deo jednog naslednika postoji i da će se moći naplatiti od dužnika do iznosa koji mu je stavljen u deo.
Obaveza jemstva za postojanje i naplativost potraživanja traje tri godine po završenoj deobi a za potraživanja koja dospevaju posle deobe ona traje tri godine od dospelosti obaveze.
U svim slučajevima jemstva po ovome članu svaki naslednik jemči i duguje naknadu srazmerno svom naslednom delu.

Nasleđivanje zaostavštine člana porodične zadruge

Član 153

Zaostavštinu člana porodične zadruge nasleđuju njegovi naslednici po opštim pravilima o nasleđivanju, ako posebnim propisima ne bude što drugo određeno.
Zakonima republika mogu se u okviru osnovnih načela ovog zakona doneti posebne odredbe o nasleđivanju u porodičnim zadrugama.

GLAVA ŠESTA

SUKOB ZAKONA

Primena zakona na jugoslovenske državljane

Član 154

Odredbe ovog zakona važe za nasleđivanje svih državljana Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije bez obzira gde je nastupila smrt i gde se nalazila imovina

Nasleđivanje stranih državljana

Član 155

Za nasleđivanje stranih državljana važe odredbe zakona zemlje čiji je državljanin bio ostavilac u vreme svoje smrti ili odredbe zakona na koji taj zakon upućuje.
Ako se u državi umrlog stranog državljanina zaostavština jugoslovenskog državljanina raspravlja po njenim zakonima, zaostavština tog stranog državljanina koja se nalazi na teritoriji Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije raspraviće se po odredbama ovog zakona.

Nasleđivanje lica bez državljanstva

Član 156

Za nasleđivanje lica bez državljanstva važe odredbe zakona zemlje njegovog poslednjeg državljanstva, ako to lice nikad nije imalo državljanstvo, ili je ovo nepoznato, onda zakon zemlje njegovog poslednjeg prebivališta, a u nedostatku ovog zakon zemlje njegovog poslednjeg boravišta.

Oblik testamenta

Član 157

Testament državljanina Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije sačinjen u inostranstvu punovažan je u pogledu oblika ako je sačinjen i po propisima tamošnjeg zakona.
Testament stranog državljanina je punovažan ako je sačinjen u obliku propisanom u nacionalnom zakonu ostavioca, ili u obliku propisanom u zakonu mesta sastavljanja, ili u obliku propisanom u ovom zakonu.

Testament stranog državljanina

Član 158

Uslovi za punovažnost testamenta stranog državljanina procenjuju se po zakonu zemlje čiji je on državljanin ili po zakonu na koji taj zakon upućuje.

Ograničenje primene stranog zakona

Član 159

Odredbe zakona strane zemlje neće se primeniti ukoliko su u suprotnosti s javnim poretkom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
Strani državljanin ne može na osnovu nasleđa imati više poljoprivrednog zemljišta u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji nego što to može jugoslovenski državljanin.
Stranom državljaninu za poljoprivredno zemljište koje se može posedovati pripada novčana naknada.

DEO DRUGI

POSTUPAK U NASLEDNIM STVARIMA

GLAVA PRVA

SASTAVLjANjE SUDSKOG TESTAMENTA ČUVANjE I OPOZIVANjE TESTAMENTA

Nadležnost

Član 160

Za sastavljanje sudskog testamenta, čuvanje testamenta u sudu i za opozivanje testamenta pred sudom nadležan je svaki opštinski sud.
Poslove oko sastavljanja, uzimanja na čuvanje i opozivanje testamenta vrši sudija pojedinac.

Sastavljanje sudskog testamenta

Član 161

Kad se testament sastavlja u sudu po kazivanju zaveštaoca, sudija će prethodno utvrditi identitet zaveštaoca.
Posle toga će sudija saslušati kazivanje zaveštaoca koje će verno zabeležiti u zapisnik, po mogućnosti rečima samog zaveštaoca, pazeći pri tom da volja zaveštaoca bude jasno izražena.
U zapisnik će se uneti i sve okolnosti koje bi mogle biti važne za punovažnost testamenta.
Kad je to potrebno, sudija će zaveštaocu objasniti propise koji ograničavaju zaveštaoca u raspolaganju testamentom.
Pošto zaveštalac sam pročita zapisnik ili mu sudija pročita, ako ne zna da čita i zaveštalac izjavi da je njegova poslednja volja u svemu verno zabeležena, sudija će sve to potvrditi u samom zapisniku i overiti svojim potpisom.
Zapisnik potpisuju, pored sudije, zapisničar, zaveštalac, svedoci identiteta i svedoci testamenta.
Ako zaveštalac i svedoci identiteta ne znaju pisati, staviće na zapisnik svoj rukoznak.

Utvrđivanje identiteta zaveštaoca i svedoka

Član 162

Ako sudija ne poznaje zaveštaoca lično i po imenu, identitet zaveštaoca se utvrđuje izjavama dva punoletna svedoka koje sudija lično poznaje ili čiji je identitet utvrdio ispravama izdanim od nadležnog organa.
Ako zaveštalac ima od nadležnog organa izdatu ispravu sa fotografijom i potpisom, dovoljno je da njegov identitet posvedoči samo jedan svedok.
Identitet svedoka testamenta, ako ih sudija lično ne poznaje, utvrdiće se ispravom izdatom od nadležnog organa.
U zapisniku će se navesti način na koji je utvrđen identitet zaveštaoca i svedoka identiteta odnosno svedoka testamenta.

Testament sastavljen od više listova

Član 163

Ako se zapisnik o sastavljanju testamenta sastoji od više listova svi će se prošiti jemstvenikom i oba kraja jemstvenika zapečatiti sudskim pečatom.
Svaki list zaveštalac će posebno potpisati odnosno na njemu staviti svoj rukoznak.
Na kraju zapisnika naznačiće se od koliko se listova sastoji testament.

Čuvanje sudskog testamenta i predaja zaveštaocu

Član 164

Testament sastavljen u sudu zaveštalac može ostaviti na čuvanje sudu, a može zahtevati da mu se preda.
Ako zaveštalac ostavi sudski testament na čuvanje sudu, sudija će narediti da se testament stavi u poseban omot i zapečati a zaveštaocu će se na njegov zahtev izdati potvrda da je testament sastavljen i ostavljen sudu na čuvanje.
Testament se u sudu čuva odvojeno od ostalih spisa.
Kad zaveštalac traži da mu se preda sudski testament, sudija će mu predati zapisnik o sastavljanju tog testamenta, a u posebnom zapisniku, koji potpisuje zaveštalac, utvrdiće se da je testament sastavljen u sudu i predat zaveštaocu.

Sastavljanje testamenta zaveštaocu koji ne zna službeni jezik ili je nem

Član 165

Ako zaveštalac ne zna službeni jezik, pozvaće se zakleti tumač i još dva svedoka koji uz službeni jezik znaju i jezik zaveštaoca, pa će se testament pred njima napisati onako kako ga tumač prevede na službeni jezik.
Ako je zaveštalac nem, pozvaće se zakleti tumač i dva svedoka koji se sa zaveštaocem mogu sporazumeti.
Zapisnik o sastavljanju testamenta u slučajevima iz st. 1 i 2 ovog člana potpisuju i tumač i svedoci.

Poveravanje testamenta sudu

Član 166

Kada se predaje na čuvanje testament koji nije sastavljen u sudu zaveštalac ga predaje lično sudiji, otvorenog ili u zatvorenom omotu.
O predaji testamenta sastaviće se zapisnik u kome se mora navesti kako je utvrđen identitet zaveštaoca.
Otvoreni testament staviće se u poseban omot i zapečatiti a zaveštaocu će se na njegov zahtev izdati potvrda da je testament poveren na čuvanje sudu.
Ako je na čuvanje predat otvoren testament, sudija će zaveštaoca upozoriti na nedostatke zbog kojih testament ne bi bio punovažan.

Vraćanje testamenta zaveštaocu

Član 167

Testament koji se nalazi na čuvanju kod suda vratiće se zaveštaocu na njegov zahtev.
Testament će se vratiti i zaveštavaočevom punomoćniku koji ima overeno punomoćje za taj posao.
O vraćanju testamenta sastaviće se zapisnik u kome će se navesti način na koji je utvrđen identitet lica kome se vraća testament.
Ako se testament vraća punomoćniku, punomoćje će se priložiti zapisniku i zadržati u sudu.

Čuvanje isprava o usmenom testamentu

Član 168

Ako su svedoci usmenog testamenta podneli sudu pismeno koje sadrži volju zaveštaoca sud će prijem ovakvog pismena zapisnički utvrditi, staviti u poseban omot i zapečatiti.
Ovako će sud postupiti i kad svedoci usmenog testamenta dođu u sud da usmeno ponove izjavu zaveštaoca.
Prilikom uzimanja izjava svedoka sud će nastojati da utvrdi izjavu volje zaveštaoca a pored toga ispitaće i okolnosti od kojih zavisi punovažnost usmenog testamenta.
Isprave o usmenom testamentu čuvaće se u sudu odvojeno od ostalih spisa.

Opozivanje testamenta pred sudom

Član 169

Zaveštalac može pred sudom opozvati svoj testament.
Na opozivanje testamenta pred sudom shodno će se primenjivati odredbe ovog zakona koje važe za sastavljanje sudskog testamenta.
Kad zaveštalac opozove testament, opozivanje će se zabeležiti na testamentu koji se čuva u sudu.

Sastavljanje i opozivanje testamenta van sudske zgrade

Član 170

U slučaju potrebe sud će sastaviti testament i primiti izjavu o opozivanju testamenta i van sudske zgrade.

Obaveštavanje suda zaveštaočevog prebivališta

Član 171

Ako je testament sastavljen u sudu na čijem području zaveštalac nema prebivalište ili ako je testament takvom sudu predat na čuvanje ili ako je testament pred takvim sudom opozvan, dužan je taj sud da o tome odmah izvesti sud na čijem području zaveštalac ima prebivalište.

GLAVA DRUGA

POSTUPAK ZA RASPRAVLjANjE ZAOSTAVŠTINE

I Opšte odredbe

Predmet postupka za raspravljanje zaostavštine

Član 172

U postupku za raspravljanje zaostavštine sud utvrđuje ko su naslednici umrlog, koja imovina sačinjava njegovu zaostavštinu i koja prava iz zaostavštine pripadaju naslednicima legatarima i drugim licima.

Primena pravila parničnog postupka

Član 173

U postupku za raspravljanje zaostavštine primenjuju se pravila parničnog postupka, ukoliko ovim zakonom nije drukčije određeno.

Pokretanje postupka

Član 174

Postupak se pokreće po službenoj dužnosti čim sud sazna da je neko lice umrlo ili da je proglašeno za umrlo.

Dužnost suda da što pre utvrdi prava stranaka

Član 175

U toku celog postupka sud će paziti da prava stranaka budu što pre utvrđena i obezbeđena.
Sud će uzeti u ocenu sve predloge zainteresovanih lica koji su podneseni pismeno ili usmeno.

Dužnost suda u pogledu lica koja ne mogu da se staraju o svojim poslovima

Član 176

Sud je dužan da naročito pazi da dođu do svojih prava lica koja usled maloletstva, duševne bolesti ili drugih okolnosti nisu sposobna nikako ili nisu sposobna potpuno da se staraju o svojim poslovima.

Na osnovu kojih se dokaza donosi odluka

Član 177

Sud donosi odluku na osnovu rezultata celokupnog raspravljanja uzimajući u obzir kako dokaze koje su stranke podnele tako i dokaze koje je sud pribavio.
Odluka se može zasnivati i na dokazima koji nisu izvedeni pred sudijom koji donosi odluku.

Nadležnost i sastav suda

Član 178

Za raspravljanje zaostavštine nadležan je opštinski sud.
Sve odluke u toku postupka donosi sudija pojedinac.

Ko preduzima radnje u postupku

Član 179

Izvođenje dokaza i uzimanje izjave o odricanju od nasleđa vrši sudija sa zapisničarom.
Ostale izjave i predloge stranaka mogu uzimati na zapisnik i sudski referenti.

Zapisnik i beleške

Član 180

O radnjama izvršenim u postupku po pravilu se sastavlja zapisnik.
O manje važnim izjavama stranaka i obaveštenjima koje sud prikuplja može se umesto zapisnika staviti samo beleška na spisu.
Zapisnik potpisuju stranke ako su prisustvovale radnji u postupku, sudija i zapisničar odnosno referent koji je sastavio zapisnik.
Belešku na spisu potpisuje njen sastavljač.

Forma odluka

Član 181

Odluke se donose u obliku rešenja.
Rešenja protiv kojih je dozvoljena samostalna žalba i rešenja drugostepenog suda moraju biti obrazložena.

Žalba protiv rešenja

Član 182

Protiv rešenja opštinskog suda dozvoljena je žalba, ukoliko ovim zakonom nije drukčije određeno.
Žalba se podnosi u roku od petnaest dana od dostavljanja.
Žalba zadržava izvršenje rešenja, ako sud drukčije ne odluči.
Sud će odlučiti da žalba ne zadržava izvršenje rešenja naročito u slučajevima ako su rešenjem određene mere za obezbeđenje zaostavštine, a usled odlaganja postoji opasnost da se izvršenje ovih mera osujeti.

Postupak po žalbi

Član 183

Žalba se podnosi opštinskom sudu koji može povodom žalbe sam, novim rešenjem, preinačiti svoje ranije rešenje ili ga opozvati ako se time ne vređaju prava drugih lica zasnovana na tom rešenju.
Ako prvostepeni sud ne preinači odnosno ne opozove svoje rešenje, dostaviće žalbu okružnom sudu bez obzira da li je žalba podnesena u roku koji zakon određuje.
Okružni sud rešava po pravilu samo o žalbama koje su blagovremeno podnete ali može uzeti u obzir i žalbu koja je neblagovremeno podneta ako se time ne vređaju prava drugih lica koja se zasnivaju na rešenju.

Troškovi postupka

Član 184

Svaka stranka snosi troškove koje je imala tokom ili povodom postupka.
Ako je bilo zajedničkih troškova odrediće sud u kojoj će srazmeri stranke snositi te troškove.
Po predlogu jedne stranke sud može odlučiti da druga stranka naknadi troškove koje joj je prouzrokovala očigledno nesavesnim postupkom.

Ko se smatra strankom

Član 185

Strankom u smislu ovog zakona smatraju se naslednici i legatari, kao i druga lica koja ostvaruju neko pravo iz zaostavštine.

II Nadležnost

Nadležnost za raspravljanje zaostavštine jugoslovenskog državljanina

Član 186

Za raspravljanje zaostavštine državljanina Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije isključivo je nadležan jugoslovenski sud u pogledu njegove nepokretne imovine koja se nalazi u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, a u pogledu njegove pokretne imovine bez obzira gde se nalazi.
Ako se njegova nepokretna imovina nalazi u inostranstvu, jugoslovenski sud biće nadležan samo ako po zakonima države u kojoj se nalazi imovina nije nadležan inostrani organ.

Nadležnost za raspravljanje zaostavštine stranog državljanina

Član 187

Za raspravljanje zaostavštine stranog državljanina u pogledu njegove nepokretne imovine u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji isključivo je nadležan jugoslovenski sud.
Za raspravljanje zaostavštine stranog državljanina u pogledu njegove pokretne imovine koja se nalazi u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji nadležan je jugoslovenski sud:
1) ako je to međunarodnim ugovorom određeno,
2) ako ne postoji uzajamnost sa državom kojoj je umrli pripadao,
3) ako je po zakonima države kojoj je umrli pripadao jugoslovenski sud nadležan za raspravljanje zaostavštine ili ako inostrana država izjavi da neće da raspravlja zaostavštinu,
4) ako svi naslednici koji se nalaze u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji predlože da raspravu zaostavštine sprovode jugoslovenski sud, a naslednici i legatari koji se nalaze u inostranstvu ne stave u roku od šest meseci od poziva suda prigovor nenadležnosti jugoslovenskog suda.
Ako sud posumnja u postojanje uzajamnosti obratiće se Saveznom izvršnom veću za objašnjenje koje je za sud obavezno.
Kad jugoslovenski sud nije nadležan za raspravljanje zaostavštine stranog državljanina, ipak je nadležan da izdaje naredbe za obezbeđenje zaostavštine i za zaštitu prava koja prema zaostavštini imaju lica koja se nalaze u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji.

Nadležnost za raspravljanje zaostavštine lica bez državljanstva i lica nepoznatog državljanstva

Član 188

Za raspravljanje zaostavštine lica bez državljanstva ili lica čije se državljanstvo ne može ustanoviti u pogledu njegove nepokretne imovine koja se nalazi u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji isključivo je nadležan jugoslovenski sud.
Isto tako je jugoslovenski sud isključivo nadležan za raspravljanje zaostavštine takvog lica u pogledu njegove pokretne imovine koja se nalazi u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, ako je u vreme smrti to lice imalo prebivalište odnosno boravište u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji.
Ako to lice nije imalo ni prebivalište ni boravište u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji shodno će se primenjivati odredbe koje važe za raspravljanje zaostavštine stranog državljanina podrazumevajući pod stranom državom državu u kojoj je umrli u vreme smrti imao prebivalište odnosno boravište.

Mesna nadležnost

Član 189

Za raspravljanje zaostavštine mesno je nadležan opštinski sud na čijem je području ostavilac u vreme smrti imao prebivalište odnosno boravište (ostavinski sud).
Ako ostavilac u vreme smrti nije imao ni prebivalište ni boravište u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, nadležan je sud na čijem se području nalazi pretežni deo njegove zaostavštine.
Ako se nijedan deo zaostavštine ne nalazi u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, Vrhovni sud Jugoslavije odrediće koji će opštinski sud biti mesno nadležan.
Privremene mere za obezbeđenje zaostavštine može narediti sud na čijem je području ostavilac umro, kao i sud na čijem se području nalazi imovina ostavioca.
Kad za raspravljanje zaostavštine nije nadležan jugoslovenski sud nadležnost jugoslovenskog suda koji je ovlašćen da sprovodi pojedine radnje određuje se prema st. 1, 2, 3 i 4 ovog člana.

Dužnost suda da pazi na svoju nadležnost

Član 190

U toku celog postupka sud je dužan da pazi na svoju stvarnu i mesnu nadležnost.
Stranke ne mogu sporazumno menjati stvarnu i mesnu nadležnost.

III Prethodne radnje

Dužnost matičara

Član 191

Kad je neko lice umrlo ili je proglašeno za umrlo, matičar koji je nadležan da izvrši upis smrti u matičnu knjigu umrlih dužan je da u roku od trideset dana po izvršenom upisu dostavi smrtovnicu ostavinskom sudu.
Ako matičar nije u mogućnosti da pribavi podatke za sastavljanje smrtovnice, dostaviće smrtovnicu samo sa onim podacima kojima raspolaže, izneće razloge zbog kojih nije mogao da smrtovnicu potpuno sastavi i navešće podatke koji bi mogli poslužiti sudu za pronalaženje naslednika i imovine umrloga.
Ako je neko lice umrlo van područja opštine u kojoj je imalo prebivalište ili boravište, matičar će ostavinskom sudu dostaviti samo izvod iz matične knjige umrlih kao i podatke kojima raspolaže a koji mogu poslužiti za sastavljanje smrtovnice.

Kako se sastavlja smrtovnica

Član 192

Smrtovnica se sastavlja na osnovu podataka dobijenih od srodnika umrlog, od lica sa kojima je umrli živeo, kao i od drugih lica koja mogu pružiti podatke koji se unose u smrtovnicu.
Smrtovnica se sastavlja i u slučaju kad umrli nije ostavio nikakve imovine

Kad sud sastavlja smrtovnicu

Član 193

Ako je ostavinskom sudu dostavljena nepotpuna smrtovnica ili samo izvod iz matične knjige umrlih sud će prema okolnostima sam sastaviti smrtovnicu u sudu, ili će narediti da smrtovnicu sastavi sudski službenik van suda, ili će sastavljanje smrtovnice poveriti matičaru koji može da sastavi smrtovnicu.
Sud može, kad je to celishodno sam sastaviti smrtovnicu i van slučaja iz stava 1 ovog člana, ako je izvodom iz matične knjige umrlih ili drugom javnom ispravom dokazana smrt nekog lica ili njegovo proglašenje za umrlo.

Sadržina smrtovnice

Član 194

U smrtovnicu se unose ovi podaci:
1) prezime i ime umrlog i ime njegovog oca, zanimanje, datum rođenja i državljanstvo umrlog a za umrla ženska lica i njihovo devojačko prezime,
2) dan, mesec i godina, mesto, i po mogućnosti, čas smrti,
3) mesto u kome je umrli imao prebivalište odnosno boravište,
4) prezime i ime, datum rođenja, zanimanje, prebivalište odnosno boravište bračnog druga umrlog i bračne, vanbračne i usvojene dece,
5) prezime i ime, datum rođenja i prebivalište odnosno boravište ostalih srodnika koji bi mogli biti pozvani na nasleđe na osnovu zakona kao i lica koja su pozvana na nasleđe na osnovu testamenta,
6) približna vrednost nepokretne imovine i posebno približna vrednost pokretne imovine umrlog.
Dalje, po mogućnosti, treba u smrtovnici navesti mesto gde se nalazi imovina koju je umrli ostavio da li ima imovine za čije držanje, čuvanje ili prijavljivanje postoje posebni propisi, da li ima gotovog novca, hartija od vrednosti, dragocenosti, uložnih knjižica ili kakvih drugih važnih isprava, da li je umrli ostavio dugova i koliko, da li je ostavio pismeni testament ili ugovor o doživotnom izdržavanju ili sporazum o ustupanju i raspodeli imovine za života i gde se oni nalaze, a ako je umrli napravio usmeni testament onda prezime i ime, zanimanje i boravište svedoka pred kojima je usmeni testament napravljen.
U smrtovnici će se posebno naznačiti da li se očekuje rođenje deteta umrloga i da li njegova deca ili bračni drug imaju staraoca.
Ako je pre ostavioca umro njegov bračni drug ili koje njegovo dete ili koje drugo lice koje bi moglo biti pozvano na nasleđe, u smrtovnici će se naznačiti datum i mesto njihove smrti.

Kad se vrši popis i procena

Član 195

Popis i procena imovine umrlog vrši se po odluci ostavinskog suda, kad se ne zna za naslednike ili za njihovo boravište, kad su naslednici lica koja usled maloletstva, duševne bolesti ili drugih okolnosti nisu sposobna nikako ili nisu sposobna potpuno da se sama staraju o svojim poslovima kad zaostavština treba da se preda društveno-političkoj zajednici, radnoj ili drugoj samoupravnoj organizaciji, društveno-političkoj organizaciji ili udruženju građana, ili u drugim opravdanim slučajevima.
Sud će narediti da se izvrši popis i procena i u slučaju kad to zahtevaju naslednici, legatari, ili poverioci umrloga.
Popis i procena izvršiće se i bez odluke suda prilikom sastavljanja smrtovnice, ako to traži koji od naslednika ili legatara.

Šta obuhvata popis

Član 196

Popis će obuhvatiti celokupnu imovinu nepokretnu i pokretnu koja je bila u posedu umrlog u vreme njegove smrti.
Popis će obuhvatiti i imovinu koja je pripadala umrlom a koja se nalazi kod drugog lica sa naznačenjem kod koga se nalazi ta imovina i po kom osnovu kao i imovinu koju je držao umrli a za koju se tvrdi da nije njegova svojina.
U popisu imovine zabeležiće se potraživanja i drugovi umrloga, a posebno i naplaćeni porez.

Način popisivanja

Član 197

Pokretne stvari popisuju se po vrsti, rodu, broju, meri i težini ili pojedinačno.
Nepokretnosti popisuju se pojedinačno sa naznačenjem mesta gde se nalaze, kulture zemljišta, i zemljišnoknjižnih podataka ako su poznati.

Procena popisane imovine

Član 198

Prilikom vršenja popisa imovine istovremeno će se naznačiti vrednost pojedinih pokretnih i nepokretnih stvari koje ulaze u zaostavštinu.

Ko vrši popis i procenu

Član 199

Popis i procenu imovine vrši nadležni opštinski organ uprave.
Popis i procenu imovine može izvršiti i službenik suda koga sudija odredi.
Popis i procena se vrši u prisustvu dva punoletna građanina a kad je to potrebno i uz sudelovanje veštaka.
Popisu i proceni može prisustvovati svako zainteresovano lice.

Dostavljanje popisa i procene sudu

Član 200

Nadležni opštinski organ uprave koji je izvršio popis i procenu zaostavštine dostaviće podatke o izvršenom popisu i proceni ostavinskom sudu.

Postupanje sa predmetima za koje postoje posebni propisi

Član 201

Kad se u zaostavštini pronađu predmeti za čije držanje, čuvanje ili prijavljivanje postoje posebni propisi, sa njima će se posle izvršenog popisa postupiti po tim propisima.

Privremene mere za obezbeđenje zaostavštine

Član 202

Ako se utvrdi da nijedan od prisutnih naslednika nije sposoban da upravlja imovinom, a nema zakonskog zastupnika ili ako su naslednici nepoznati ili odsutni ili kad druge okolnosti nalažu naročitu opreznost, nadležni opštinski organ uprave predaće u hitnim slučajevima imovinu ili njen deo na čuvanje pouzdanom licu i o tome će odmah obavestiti sud na čijem se području ta imovina nalazi, koji može ovu meru izmeniti ili ukinuti.
Gotov novac, hartije od vrednosti dragocenosti, uložne knjižice i druge važne isprave treba u takvom slučaju predati na čuvanje sudu na čijem se području nalazi imovina.
Ovaj sud će obavestiti ostavinski sud o svim merama za obezbeđenje zaostavštine.

Postavljanje staraoca zaostavštine

Član 203

Kad je po ovom zakonu potrebno postaviti privremenog staraoca zaostavštine, postavljenje će izvršiti ostavinski sud.
Pre postavljenja privremenog staraoca sud će po mogućnosti zatražiti mišljenje u pogledu ličnosti staraoca od lica koja su pozvana na nasleđe.

IV Postupak sa testamentom

Predaja testamenta sudu

Član 204

Testament koji je umrli ostavio dostaviće se sudu zajedno sa smrtovnicom.
Organ koji sastavlja smrtovnicu proveriće da li je posle umrlog ostao pismeni testament ili isprava o usmenom testamentu.

Proglašenje testamenta

Član 205

Kad sud utvrdi da je lice koje je ostavilo testament umrlo ili da je proglašeno za umrlo otvoriće njegov testament bez povrede pečata, pročitaće ga i o tome sastaviti zapisnik.
Ovako će se postupiti bez obzira da li je testament po zakonu punovažan i bez obzira da li ima više testamenata.
Otvaranje i čitanje testamenta izvršiće se u prisustvu dva punoletna građanina koji mogu biti i naslednici.
Proglašenju testamenta mogu prisustvovati naslednici, legatari i druga zainteresovana lica i tražiti prepis testamenta.
Opštinski sud kod koga se testament nađe ili kome bude podnesen otvoriće i pročitati testament iako je za raspravljanje zaostavštine nadležan drugi opštinski sud ili inostrani organ.

Zapisnik o proglašenju pismenog testamenta

Član 206

Zapisnik o proglašenju pismenog testamenta treba da sadrži:
1) koliko je testamenata nađeno, koji datum nose i gde su nađeni
2) ko ih je predao sudu ili sastavljaču smrtovnice,
3) koji su svedoci prisustvovali otvaranju i proglašenju testamenta,
4) da li je testament predat otvoren ili zatvoren i kakvim je pečatom bio zapečaćen.
Ako je prilikom otvaranja testamenta primećeno da je pečat povređen ili da je u testamentu nešto brisano, precrtano ili ispravljano, ili ako se što drugo sumnjivo nađe, mora se i to u zapisniku navesti.
Zapisnik potpisuju sudija, zapisničar i svedoci.
Na proglašeni testament sud će staviti potvrdu o njegovom proglašenju sa naznačenjem datuma proglašenja, kao i broj i datum ostalih pronađenih testamenata.

Proglašenje usmenog testamenta

Član 207

Ako je umrli napravio usmeni testament i o tome postoji isprava koju su svedoci svojeručno potpisali, sud će sadržinu ove isprave proglasiti po odredbama koje važe za proglašenje pismenog testamenta.
Ako takve isprave nema, svedoci pred kojima je usmeni testament izjavljen saslušaće se ponaosob o sadržini testamenta, a naročito o okolnostima od kojih zavisi njegova punovažnost pa će se zapisnik o saslušanju ovih svedoka proglasiti po odredbama koje važe za proglašenje pismenog testamenta.
Ako stranka zahteva da se svedoci usmenog testamenta saslušaju pod zakletvom, ili ako sud nađe da je takvo saslušanje potrebno, odrediće ročište za saslušanje ovih svedoka na koje će pozvati predlagače, a ostala zainteresovana lica samo ako se time ne bi odugovlačio postupak.

Proglašenje nestalog ili uništenog testamenta

Član 208

Ako je pismeni testament nestao ili je uništen nezavisno od ostaviočeve volje, a među zainteresovanim licima nema spora o ranijem postojanju tog testamenta o obliku u kome je sastavljen, o načinu nestanka ili uništenja, kao ni o sadržini testamenta ostavinski sud će o tome saslušati sva zainteresovana lica i po njihovim predlozima izvesti potrebne dokaze, pa će taj zapisnik proglasiti po odredbama koje važe za proglašenje pismenog testamenta.
Ako bi zaostavština, kad ne bi bilo testamenta, postala društvena svojina sporazum zainteresovanih lica o ranijem postojanju testamenta, o njegovom obliku i sadržini važi samo uz saglasnost nadležnog organa.
Ako među zainteresovanim licima ima lica koja nisu sposobna da se sama staraju o svojim poslovima, sporazum iz st 1 i 2 ovog člana važi samo uz saglasnost starateljskog organa.

Dostavljanje i čuvanje isprava o proglašenju testamenta

Član 209

Zapisnik o proglašenju testamenta sa izvornim pismenim testamentom, odnosno sa ispravom o usmenom testamentu ili zapisnikom o saslušanju svedoka usmenog testamenta, dostaviće se ostavinskom sudu a sud koji je testament proglasio zadržaće njihov prepis.
Izvorni pismeni testament, isprava o usmenom testamentu zapisnik o saslušanju svedoka usmenog testamenta, kao i zapisnik o sadržini nestalog ili uništenog pismenog testamenta čuvaće se u sudu odvojeno od drugih spisa, a njihov overeni prepis priložiće se spisima.

V Postupak ostavinskog suda po prijemu smrtovnice

Ispitivanje nadležnosti

Član 210

Po prijemu smrtovnice sud će ispitati da li je nadležan za raspravljanje zaostavštine pa ako ustanovi da nije nadležan dostaviće predmet nadležnom sudu.
Ako sud ustanovi da je za raspravljanje zaostavštine nadležan inostrani organ, rešenjem će se proglasiti nenadležnim.

Mere ostavinskog suda za obezbeđenje zaostavštine

Član 211

Mere za obezbeđenje zaostavštine može narediti ostavinski sud u toku celog postupka za raspravljanje zaostavštine.

Pozivanje izvršioca testamenta

Član 212

Ako je ostavilac postavio izvršioca testamenta, sud će to ovom saopštiti i pozvati ga da u određenom roku izjavi da li se prima te dužnosti.

Postavljenje staraoca nerođenom detetu

Član 213

Ako se očekuje rođenje deteta koje bi bilo pozvano na nasleđe ostavinski sud će o tome obavestiti organ starateljstva.
Ako organ starateljstva drukčije ne odredi, o pravima još nerođenog deteta staraće se jedan od njegovih roditelja.

Postupak kad nema imovine ili kad ima samo pokretne imovine

Član 214

Ako prema podacima iz smrtovnice umrli nije ostavio imovinu ostavinski sud će odlučiti da se ne raspravlja zaostavština.
Isto tako će sud postupiti i u slučaju ako je umrli ostavio samo pokretnu imovinu, a ni jedno od lica pozvanih na nasleđe ne traži da se sprovede rasprava.
Kad sud odluči da se ne raspravlja zaostavština, obavestiće o tome organ starateljstva ako među naslednicima ima lica koja nisu sposobna da se sama staraju o svojim poslovima a nemaju roditelje.
Ako je sud odlučio da se ne raspravlja zaostavština zbog toga što se zaostavština sastoji samo iz pokretne imovine, lica pozvana na nasleđe mogu ostvarivati prava koja im pripadaju kao naslednicima.

Odvajanje zaostavštine od imovine naslednika

Član 215

Kad se po odredbama zakona može tražiti odvajanje zaostavštine od imovine naslednika, sud će na predlog ovlašćenih lica narediti to odvajanje primenjujući pri tom shodno odredbe ovog zakona o privremenim merama za obezbeđenje zaostavštine.

VI Raspravljanje zaostavštine

Poziv na ročište

Član 216

Za raspravljanje zaostavštine sud će odrediti ročište.
U pozivu na ročište sud će zainteresovana lica obavestiti o pokretanju postupka i o postojanju testamenta ako postoji, i pozvati da odmah dostave sudu pismeni testament odnosno ispravu o usmenom testamentu ako se kod njih nalazi ili da naznače svedoke usmenog testamenta.
Sud će u pozivu upozoriti zainteresovana lica da mogu do završetka postupka dati sudu izjavu da li se primaju nasleđa ili se nasleđa odriču, a ako na ročište ne dođu ili ne daju izjavu, da će sud o njihovom pravu odlučiti prema podacima kojima raspolaže.
O pokretanju postupka za raspravljanje zaostavštine ako je umrli ostavio testament sud će obavestiti i na ročište pozvati i ona lica koja bi mogla po zakonu polagati pravo na nasleđe.
Ako je umrli postavio izvršioca testamenta, sud će i njega obavestiti o pokretanju postupka.

Pozivanje oglasom

Član 217

Ako se ne zna da li ima naslednika, sud će oglasom pozvati lica koja polažu pravo na nasleđe da se prijave sudu u roku od godine dana od objavljivanja oglasa u republičkom službenom listu.
Oglas će se pribiti na oglasnu tablu suda i objaviti u republičkom službenom listu, a po potrebi i na drugi pogodan način.
Po odredbama st. 1 i 2 ovog člana sud će postupiti iako je nasledniku postavljen privremeni zastupnik zbog toga što je boravište naslednika nepoznato a naslednik nema punomoćnika ili zbog toga što se naslednik ili njegov zakonski zastupnik koji nemaju punomoćnika nalaze u inostranstvu a dostavljanje se nije moglo izvršiti (član 77 stav 2 tač. 4 i 5 Zakona o parničnom postupku).
Po isteku roka iz stava 1 ovog člana sud će raspraviti zaostavštinu na osnovu izjave postavljenog staraoca i podataka kojima sud raspolaže.

raspravljanje na ročištu

Član 218

U postupku za raspravljanje zaostavštine sud će raspraviti sva pitanja koja se odnose na zaostavštinu,naročito o pravu na nasleđe, o veličini naslednog dela i o pravu na legat.
O ovim pravima odlučuje sud po pravilu pošto od zainteresovanih lica uzme potrebne izjave.
O pravima lica koja nisu došla na ročište a uredno su pozvana sud će raspraviti prema podacima kojima raspolaže, uzimajući u obzir njihove pismene izjave koje stignu do donošenja odluke.
Prilikom raspravljanja zaostavštine zainteresovana lica mogu davati izjave bez prisustva drugih zainteresovanih lica, i nije potrebno da se u svakom slučaju tim licima daje prilika da se izjasne o izjavama drugih zainteresovanih lica.
Ako sud posumnja da je lice koje po zakonu polaže pravo na nasleđe jedini ili najbliži srodnik umrlog, može saslušati lica za koja smatra da bi mogla imati jednako ili jače pravo na nasleđe, a može ta lica pozvati i oglasom po odredbama člana 217 ovog člana.

Izjava o primanju nasleđa i o odricanju od nasleđa

Član 219

Ako se naslednik primio nasleđa ili se odrekao nasleđa mora izjavu o tome potpisati on sam ili njegov zastupnik.
Potpis na izjavi o primanju nasleđa ili o odricanju od nasleđa koja je pismeno podneta sudu, kao i potpis na punomoćju, moraju biti overeni.
U izjavi treba navesti da li se naslednik prima odnosno odriče dela koji mu pripada na osnovu zakona, ili na osnovu testamenta, ili se izjava odnosi na nužni deo.
Izjavu o odricanju od nasleđa naslednik može dati ili pred ostavinskim sudom ili pred svakim drugim opštinskim sudom.
Prilikom davanja izjave o odricanju od nasleđa, sud će naslednika upozoriti da se može odreći nasleđa samo u svoje ima ili u ime svojih potomaka.

Prigovor na popis ili procenu

Član 220

Ako stranke prigovore popisu ili proceni imovine sud može ako to smatra za potrebno, narediti da sudski službenik ponovo izvrši popis ili procenu.
Ako popis imovine nije izvršen, sud može na osnovu podataka zainteresovanih lica sam utvrditi imovinu koja ulazi u zaostavštinu.

Upućivanje na parnicu zbog spora o činjenicama

Član 221

Sud će prekinuti raspravljanje zaostavštine i uputiti stranke da povedu parnicu ili postupak pred upravnim organom ako su među strankama sporne činjenice od kojih zavisi neko njihovo pravo.
Ovako će sud postupiti naročito ako su sporne ove činjenice.
1) činjenice od kojih zavisi pravo na nasleđe, a naročito punovažnost ili sadržina testamenta ili odnos naslednika i ostavioca na osnovu koga se po zakonu nasleđuje,
2) činjenice od kojih zavisi osnovanost zahteva nadživelog bračnog druga i potomaka ostaviočevih, koji su živeli sa ostaviocem u istom domaćinstvu, da im se iz zaostavštine izdvoje predmeti domaćinstva koji služe za zadovoljavanje svakodnevnih potreba,
3) činjenice od kojih zavisi veličina naslednog dela, a naročito uračunavanje u nasledni deo,
4) činjenice od kojih zavisi osnovanost isključenja nužnih naslednika ili osnovanost razloga za nedostojnost,
5) činjenice o tome da li se neko lice odreklo nasleđa.
Ako u navedenim slučajevima ne postoji spor o činjenicama već se stranke spore o primeni prava, ostavinski sud raspraviće pravna pitanja u postupku za raspravljanje zaostavštine.

Upućivanje na parnicu zbog spora o pravu na legat ili o drugom pravu na zaostavštinu

Član 222

Ako među strankama postoji spor o pravu na legat ili o drugom pravu iz zaostavštine sud će takođe uputiti stranke da povedu parnicu ili postupak pred upravnim organom ali neće prekidati raspravljanje zaostavštine.

Upućivanje na parnicu zbog spora o primeni prava ili o činjenicama

Član 223

Ako se naslednici spore bilo o činjenicama bilo o primeni prava, sud će prekinuti raspravljanje zaostavštine i uputiti stranke da povedu parnicu ili postupak pred upravnim organom u ovim slučajevima:
1) ako između naslednika postoji spor o tome da li neka imovina ulazi u zaostavštinu,
2) ako između naslednika postoji spor povodom zahteva potomaka ostaviočevih koji su sa njim živeli u zajednici da im se iz zaostavštine izdvoji deo koji odgovara njihovom doprinosu u povećanju vrednosti ostaviočeve imovine.

Ko se upućuje na parnicu. Trajanje prekida

Član 224

Sud će uputiti na parnicu odnosno na postupak pred upravnim organom onu stranku čije pravo smatra manje verovatnim.
Ako sud prekine postupak, odrediće rok u kome treba pokrenuti parnicu, odnosno postupak pred upravnim organom.
Ako stranka u određenom roku postupi po rešenju suda prekid postupka trajaće dok parnica odnosno postupak pred upravnim organom ne bude pravosnažno završen.
Ako stranka u određenom roku ne postupi po rešenju suda, nastaviće se raspravljanje zaostavštine, i ako stranka do završetka tog postupka ne podnese dokaz da je pokrenula parnicu odnosno postupak pred upravnim organom dovršiće se raspravljanje zaostavštine bez obzira na zahteve u pogledu kojih je stranka upućena na parnicu odnosno na postupak pred upravnim organom.
Kad je ostavinski sud raspravio zaostavštinu po stavu 4 ovog člana, kao i kad je raspravio zaostavštinu a trebalo je da stranke uputi na parnicu, pravnosnažnost odluke ostavinskog suda ne sprečava da se o odnosnom zahtevu pokrene parnica.

VII Rešenje o nasleđivanju i o legatu

Sadržina rešenja o nasleđivanju

Član 225

Kad sud utvrdi kojim licima pripada pravo na nasleđe oglasiće ta lica za naslednike rešenjem o nasleđivanju.
Ovo rešenje treba da sadrži:
1) prezime i ime umrlog i ime njegovog oca, zanimanje, datum rođenja i državljanstvo umrlog, a za umrla udata ženska lica i njihovo devojačko prezime,
2) označenje nepokretnosti sa podacima iz zemljišnih knjiga, kao i označenje pokretnih stvari sa pozivom na popis,
3) prezime i ime, zanimanje i prebivalište naslednika, odnosno naslednika prema ostaviocu, da li nasleđuje kao zakonski ili testamentalni naslednik ako ima više naslednika i deo u kome učestvuju u nasleđu;
4) da li je i ukoliko pravo naslednika odloženo zbog neprispelog vremena, ili je ograničeno na izvesno vreme, ili je odloženo zbog neispunjenog uslova ili je zavisno od raskidnog uslova odnosno naloga koji se ima smatrati kao raskidni uslov, ili je ograničeno pravo plodouživanja i u čiju korist,
5) prezime i ime, zanimanje i prebivalište lica kojima je pripao legat, plodouživanje ili koje drugo pravo iz zaostavštine sa tačnim naznačenjem tog prava,
6) odredbe o poljoprivrednom zemljištu koje prelazi propisani maksimum pojedinog naslednika odnosno legatara.
Ako u postupku za raspravljanje zaostavštine svi naslednici sporazumno predlože deobu i način deobe, sud će ovaj sporazum uneti u rešenje o nasleđivanju.

Upisi u zemljišnoj knjizi i predaja pokretnih stvari

Član 227

Kad budu podneti dokazi o izvršenju i obezbeđenju obaveza koje su nasledniku naložena testamentom u korist lica koja nisu sposobna da se sama staraju o svojim poslovima ili za postizanje neke opštekorisne svrhe, sud će narediti da se u zemljišnu knjigu izvrše potrebni upisi, kao i da se ovlašćenim licima predaju pokretne stvari koje se nalaze na čuvanju kod suda.

Mere obezbeđenja kad je pravo naslednika ili legatara uslovljeno

Član 228

Kad je pravo naslednika ili legatara odloženo zbog neprispelog vremena, ili je ograničeno na izvesno vreme, ili je odloženo zbog još neispunjenog uslova ili je zavisno od raskidnog uslova odnosno naloga koji se ima smatrati kao raskidni uslov sud će po predlogu zainteresovanih lica odrediti privremene mere za obezbeđenje odnosnog dela zaostavštine po odredbama koje važe za izvršni postupak, ukoliko testamentom nije što drugo određeno.

Posebno rešenje o legatu

Član 229

Ako naslednici ne osporavaju legat, sud može i pre donošenja rešenja o nasleđivanju na zahtev legatara, doneti posebno rešenje o legatu.
U tom slučaju shodno će se primeniti odredbe o dostavljanju pravnosnažnog rešenja o nasleđivanju opštinskoj skupštini o upisima u zemljišnoj knjizi i o predaji pokretnih stvari koje se nalaze na čuvanju kod suda.

Rešenje o predaji zaostavštine opštinskoj skupštini

Član 230

Kad sud utvrdi da nema naslednika ili kad se ne zna da li ima naslednika a u roku propisanom ovim zakonom ne javi se niko ko polaže pravo na nasleđe, sud će doneti rešenje da se zaostavština predaje nadležnoj opštinskoj skupštini.

Dejstvo pravnosnažnosti rešenja o nasleđivanju i legatu

Član 231

Pravnosnažno rešenje o nasleđivanju ili legatu vezuje stranke koje su učestvovale u postupku raspravljanja zaostavštine, ukoliko im nije priznato pravo da svoj zahtev ostvaruju u parnici.

VIII naslednopravni zahtevi posle pravnosnažnosti rešenja o nasleđivanju

Naknadno pronađena imovina

Član 232

Ako se po pravnosnažnosti rešenja o nasleđivanju pronađe imovina za koju se u vreme donošenja rešenja nije znalo da pripada zaostavštini sud neće ponovo raspravljati zaostavštinu već će ovu imovinu novim rešenjem raspodeliti na osnovu ranije donesenog rešenja o nasleđivanju.
Ako ranije nije raspravljana zaostavština, sud će raspraviti zaostavštinu samo ako se pronađena imovina sastoji iz nepokretnosti.
Ako se pronađena imovina sastoji iz pokretne imovine, sud će raspraviti zaostavštinu samo na zahtev zainteresovanih lica.

Naknadno pronađeni testament

Član 233

Ako se po pravnosnažnosti rešenja o nasleđivanju pronađe testament sud će ga proglasiti i dostaviti ostavinskom sudu, a zadržati njegov prepis.
Ostavinski sud neće ponovo raspravljati zaostavštinu već će obavestiti zainteresovana lica o proglašenju testamenta i upozoriti ih da mogu svoja prava na osnovu testamenta ostvariti u parnici.

Novi naslednik

Član 234

Ako po pravnosnažnosti rešenja o nasleđivanju neko lice koje nije učestvovalo u postupku za raspravljanje zaostavštine polaže pravo na zaostavštinu kao naslednik, ostavinski sud neće ponovo raspravljati zaostavštinu već će tako lice uputiti da može svoje pravo ostvariti u parnici.

Ostvarivanje nasleđa i legata u parnici kad postoje uslovi za ponavljanje postupka

Član 235

Kad je raspravljanje zaostavštine završeno pravnosnažnim rešenjem o nasleđivanju ili rešenjem o legatu, a postoje uslovi za ponavljanje postupka po pravilima parničnog postupka, neće se obnoviti postupak za raspravljanje zaostavštine već stranke svoja prava mogu ostvariti u parnici.

IDž Postupak kad je za raspravljanje zaostavština nadležan inostrani organ

Član 236

Kad je za raspravljanje zaostavštine nadležan inostrani organ, sud na čijem je području ostavilac umro izdaće po prijemu smrtovnice oglas kojim će pozvati sva lica u zemlji koja imaju zahteve prema zaostavštini kao naslednici, legatari ili poverioci, da u oglasnom roku, koji ne može biti kraći od trideset dana ni duži od šest meseci i koji teče od dana objavljivanja oglasa u republičkom službenom listu, prijave svoje zahteve, jer će se u protivnom slučaju pokretna imovina iz zaostavštine predati nadležnom organu strane države ili licu koje taj organ ovlasti za prijem te imovine.
Oglas će se pribiti na oglasnu tablu suda i objaviti u republičkom službenom listu, a po potrebi i na drugi pogodan način, a jedan primerak oglasa dostaviće se najbližem diplomatskom ili konzularnom predstavniku odnosne strane države u našoj zemlji.
Neće se izdati oglas ako vrednost zaostavštine bez odbitka dugova ne prelazi iznos od 200.000 dinara.
Ako se ne izda oglas zaostavština se ne sme predati pre nego što proteknu tri meseca od dana smrti stranog državljanina.

Zadržavanje zaostavštine

Član 237

Ako koji od naslednika ili legatara prijavi svoj zahtev sud će zadržati zaostavštinu odnosno njen deo koji je potreban za pokriće tog zahteva sve dok organ strane države ne donese pravnosnažnu odluku o tom zahtevu.
Sud će u pogledu prijavljenog zahteva izvršiti ovu odluku iz zadržane zaostavštine ili iz njenog dela a ostatak će predati organu strane države.
Ako koji poverilac prijavi svoje potraživanje, sud će zadržati zaostavštinu ili njen deo koji je potreban za pokriće tog potraživanja sve dok ono ne bude podmireno ili obezbeđeno.

Postupak pri prelazu nadležnosti sa inostranog organa na jugoslovenski sud

Član 238

Ako je za raspravljanje zaostavštine stranog državljanina u pogledu njegove pokretne imovine nadležan inostrani organ, sud će ako svi naslednici koji se nalaze u zemlji predlože da raspravu sprovede jugoslovenski sud, pozvati sve naslednike i legatare u inostranstvu da u roku od šest meseci od dana dostavljanja poziva istaknu prigovor nenadležnosti jugoslovenskog suda, jer će inače raspravljanje zaostavštine sprovesti jugoslovenski sud.
Poznati naslednici kojima se ne zna boravište pozvaće se oglasom.
Oglas će se pribiti na oglasnu tablu suda i objaviti u republičkom službenom listu, a po potrebi i na drugi pogodan način, a jedan primerak oglasa dostaviće se najbližem diplomatskom ili konzularnom predstavniku odnosne strane države u našoj zemlji.
Ako nijedan od naslednika i legatara iz inostranstva nije istakao prigovor nenadležnosti jugoslovenskog suda, ovaj sud će po proteku određenog roka raspraviti zaostavštinu.

PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Ranije otvorena nasleđa

Član 239

Ovaj zakon primenjuje se na sva nasleđa po kojima do 11. maja 1955. godine kao dana objavljivanja Zakona o nasleđivanju ("Službeni list FNRJ", br. 20/55) nije doneta pravnosnažna odluka o nasleđu ili nasleđe nije sporazumom, deobom ili na drugi način konačno uređeno.

Izjava poslednje volje učinjena pre stupanja na snagu ovog zakona

Član 240

Testament napravljen pre 11. jula 1955. godine kao dana stupanja na snagu Zakona o nasleđivanju objavljenog u "Službenom listu FNRJ", br. 20/55 u obliku koji je onda bio dozvoljen a koji nije sastavljen ni u jednom od oblika predviđenih tim zakonom za testament, važiće samo ako je zaveštalac umro do stupanja na snagu tog zakona, ili ako za dve godine po njegovom stupanju na snagu umre, ili postane nesposoban za pravljenje testamenta, ili inače dospe u nemogućnost da napravi novi testament.
Sposobnost zaveštavaočeva za pravljenje testamenta, uzroci ništavosti testamenta kao i sadržina testamenta ceniće se i u pogledu testamenta iz stava 1 ovog člana po odredbama Zakona o nasleđivanju objavljenog u "Službenom listu FNRJ", br. 20/55.
Izjava volje učinjena u ugovoru o nasleđivanju do stupanja na snagu Zakona o nasleđivanju ("Službeni list FNRJ", br. 20/55) smatraće se kao izjava učinjena u testamentu i s njom će se postupati po odredbama st. 1 i 2 ovog člana.
Odredba u testamentu napravljena pre stupanja na snagu Zakona o nasleđivanju objavljenog u "Službenom listu FNRJ", br. 20/55 kojim je zaveštalac odredio naslednika svome nasledniku ili legataru smatra se da ne postoji.

Računanje rokova

Član 241

Rokovi koji su počeli teći pre stupanja na snagu Zakona o nasleđivanju objavljenog u "Službenom listu FNRJ" br. 20/55, ističu proteklom vremena određenog zakonom i ako je ranijim propisima bio određen duži rok onda protekom tog roka.
Kada je zakonom iz stava 1 ovog člana ustanovljen rok koji ranijim propisima nije bio predviđen, taj rok ne može početi da teče pre stupanja na snagu tog zakona.

Važenje posebnih propisa o nasleđivanju

Član 242

Posebni propisi o nasleđivanju, kao što su propisi o nasleđivanju zemljišta koje je dodeljeno kolonistima i agrarnim interesentima, propisi o nasleđivanju autorskog prava, propisi o nasleđivanju sume osiguranja u slučaju smrti putnika od nesrećnog slučaja u jednom saobraćaju, ostaju i dalje na snazi.