(Objavljen u "Sl. glasniku RS", br. 125 od 22. novembra 2004)
DEO PRVI
OSNOVNE ODREDBE
Sadržina zakona
Član 1.
Ovim zakonom uređuje se postupak po kome sudovi sprovode prinudno ostvarenje potraživanja na osnovu izvršne ili verodostojne isprave (u daljem tekstu: postupak izvršenja) i sprovode obezbeđenje potraživanja (postupak obezbeđenja), ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.
Ovim zakonom uređuje se i postupak po kome sudovi sprovode prinudno ostvarivanje privatnopravnih potraživanja na osnovu strane izvršne isprave.
Pokretanje postupka
Član 2.
Postupak izvršenja i postupak obezbeđenja pokreću se na predlog izvršnog poverioca.
Postupci iz stava 1. ovog člana pokreću se i po službenoj dužnosti kada je to zakonom određeno.
Nadležnost
Član 3.
Izvršenje i obezbeđenje određuje i sprovodi sud.
Izvršenje i obezbeđenje sprovodi sud na čijem području izvršni dužnik ima prebivalište, odnosno sedište, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
Sastav suda
Član 4.
Izvršni postupak u prvom stepenu vodi i odluke donosi sudija pojedinac, a u drugom stepenu veće od troje sudija.
Sudijskom pomoćniku se, po ovlašćenju sudije, može poveriti preduzimanje određenih radnji, ako to zakonom nije isključeno.
Hitnost u postupanju
Član 5.
U postupku izvršenja i obezbeđenja sud je dužan da postupa hitno.
O predlogu za izvršenje sud je dužan da odluči u roku od tri dana od dana podnošenja predloga. Ako se predlog za izvršenje zasniva na stranoj izvršnoj ispravi koja nije prethodno priznata od strane domaćeg suda, sud je dužan da odluči o predlogu za izvršenje u roku od 30 dana od dana njegovog podnošenja.
Rokovi koje određuje sud za preduzimanje određenih radnji ne mogu biti duži od tri dana, osim ako ovim zakonom nije drugačije predviđeno.
Stranka koja neopravdano nije preduzela radnju u roku koji je određen zakonom ili koji je odredio sud, gubi pravo na preduzimanje te radnje.
Postupanje protivno odredbama st. 1. i 2. ovog člana smatra se nesavesnim i nestručnim postupanjem sudije, u smislu odredaba Zakona o sudijama.
Redosled postupanja i redosled namirenja
Član 6.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtevaju da se postupi drugačije.
Više izvršnih poverilaca koji ostvaruju svoja novčana potraživanja prema istom izvršnom dužniku i na istom predmetu izvršenja, namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se iz tog predmeta namire, osim u slučajevima u kojima je zakonom drugačije određeno.
Ako se u slučaju iz stava 2. ovog člana istovremeno vodi izvršni postupak i pred drugim državnim organom na osnovu propisa o prednosti izvršenja pred određenim organom sud će prekinuti izvršni postupak.
Načelo formalnog legaliteta
Član 7.
Kad su ispunjeni uslovi za donošenje rešenja o izvršenju i za sporovođenje izvršenja, sud je dužan da donese rešenje o izvršenju i preduzima radnje sprovođenja izvršenja.
Obim izvršenja i obezbeđenja
Član 8.
Sud određuje izvršenje odnosno obezbeđenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom predlogu, odnosno predlogu za obezbeđenje.
Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja odnosno obezbeđenja, sud može, po službenoj dužnosti ili na predlog stranke, ograničiti izvršenje odnosno obezbeđenje, samo na neke od tih sredstava, odnosno predmeta, ako su dovoljni za namirenje ili obezbeđenje potraživanja.
Izvršenje se sprovodi u obimu određenom u rešenju o izvršenju.
Sud može, na predlog izvršnog poverioca odnosno izvršnog dužnika, u skladu sa ovim zakonom, odrediti drugo sredstvo izvršenja, odnosno obezbeđenja, umesto onoga koje je predloženo.
Izvršenje radi namirenja novčanog potraživanja ili radi obezbeđenja takvog potraživanja, odrediće se i sprovesti u obimu koji je potreban za namirenje odnosno obezbeđenje tog potraživanja.
Predlog iz stava 2. ovog člana stranke mogu staviti u roku od tri dana od dana prijema rešenja o izvršenju, a predlog iz stava 4. ovog člana, do otpočinjanja sprovođenja izvršenja.
Odluke
Član 9.
Odluke u izvršnom postupku sud donosi u obliku rešenja ili zaključka.
Zaključkom se izdaje nalog sudskom izvršiocu, drugom zaposlenom u sudu ili drugom licu za sprovođenje pojedinih radnji i odlučuje o pitanjima upravljanja postupkom.
Dostavljanje
Član 10.
Na dostavljanje u izvršnom postupku shodno se primenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
Izuzeće
Član 11.
U pogledu zahteva za izuzeće primenjivaće se odredbe Zakona o parničnom postupku.
Zahtev za izuzeće može se podneti najkasnije do isteka roka za podnošenje pravnog leka na rešenje o izvršenju.
Pravni lekovi
Član 12.
Pravni lekovi u postupku izvršenja i obezbeđenja su žalba i prigovor.
Protiv rešenja donetog u prvom stepenu može se izjaviti žalba, osim ako je ovim zakonom propisano da žalba nije dozvoljena.
Protiv rešenja o izvršenju donetog na osnovu verodostojne isprave i protiv rešenja o izvršenju donetog u skraćenom postupku, može se izjaviti prigovor.
Žalba i prigovor mogu se izjaviti u roku od tri dana od dana dostavljanja rešenja.
Žalba ne odlaže izvršenje rešenja, osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
Protiv pravosnažnog rešenja donesenog u postupku izvršenja i obezbeđenja nisu dozvoljeni revizija ni ponavljanje postupka.
Protiv zaključka nije dozvoljen pravni lek.
Žalba
Član 13.
Rešenje o izvršenju izvršni dužnik može pobijati žalbom, osim rešenja o izvršenju donetog na osnovu verodostojne isprave i rešenja o izvršenju donetog u skraćenom postupku, koja se mogu pobijati prigovorom.
Rešenje o izvršenju izvršni poverilac može pobijati u delu koji se odnosi na troškove izvršenja.
Rešenje kojim je odbijen predlog za izvršenje izvršni poverilac može pobijati žalbom.
Na rešenje doneseno u sprovođenju izvršenja može se izjaviti žalba, osim ako je ovim zakonom propisano da žalba nije dozvoljena.
Nadležnost za odlučivanje o žalbi
Član 14.
O žalbi odlučuje drugostepeni sud, osim u slučaju iz člana 19. st. 1. i 2. ovog zakona.
Razlozi za žalbu
Član 15.
Žalba protiv rešenja o izvršenju može se izjaviti iz razloga koji sprečavaju izvršenje, a naročito:
1) ako sud koji je doneo rešenje o izvršenju nije nadležan;
2) ako isprava na osnovu koje je određeno izvršenje nema svojstvo izvršne isprave;
3) ako odluka na osnovu koje je doneseno rešenje o izvršenju nije izvršna;
4) ako je odluka na osnovu koje je doneseno rešenje o izvršenju ukinuta, poništena ili preinačena;
5) ako je poravnanje na osnovu kog je doneseno rešenje o izvršenju stavljeno van snage;
6) ako nije protekao rok za namirenje potraživanja ili ako nije nastupio uslov koji je određen poravnanjem;
7) ako je izvršenje određeno na stvarima, novčanom potraživanju i drugim pravima koji su izuzeti od izvršenja, odnosno na kojima je mogućnost izvršenja ograničena;
8) ako je potraživanje prestal